Kapetan o prijelomnici na SP-u: Tad smo došli do zida. Život ide, nije rukomet samo Duvnjak...

Zabio je gol u zadnjim sekundama vjerojatno najveće utakmice u svijetu rukometa, i to tako da mu se protivnik sklonio. I to pokazuje kolika je veličina Domagoj Duvnjak koji se sa srebrom oko vrata oprostio od hrvatske reprezentacije 19 godina nakon debija.

- Da sam poželio, ne bih u najluđim snovima. Pogotovo što se dogodilo u drugom kolu. Hvala treneru, stručnom stožeru, navijačima na ovom prvenstvu koje će mi ostati u sjećanju cijeli život. Hvala mojoj obitelji, roditeljima, djeci, sestri. Uh, ovo je bio dug put. Hvala bivšim suigračima i trenerima, svima koji su mi omogućili nositi ovaj predivan, najdraži dres. Hvala ljudima koji su branili ovu državu, da njih nije bilo ne bih mogao nositi ovaj dres zadnjih 20 godina. Siguran sam da je reprezentacija u najboljim rukama. Ovo je mali koračić za ono što nas čeka u budućnosti - rekao je Duvnjak za RTL.

Pokretanje videa...

00:58

Hrvatska - Danska 26-32: Šteta! Danci osvajaju četvrto zlato zaredom, našima ostaje srebro | Video: 24sata/Video

Prisjetio se situacije u završnici.

- Hvala danskoj reprezentaciji. Da njih nije bilo, ne bih zabio gol. Igor je nešto pričao sa sucima, žao mi je što nisam njega pozvao. Osjećaj je, onako, znaš da ti je to zadnji gol za ovaj dres. Jako dug put, prva utakmica bila mi je 2006. Dao sam cijelog sebe za ovaj dres, odlazim ponosan.

Osvojio je devet velikih medalja s Hrvatskom.

- Najponosniji sam na to što, bilo koga da sretnem od bivših suigrača, mogu sjesti s njima i popiti kavu, i s bilo kojim trenerom. To je bit sporta i života. Predivne suigrače sam imao, predivne trenere. Puno su me toga naučili. Život ide dalje. Rukomet nije samo Domagoj Duvnjak, rukomet je hrvatska reprezentacija koja je pokazala da se vratila u vrh. Izgubili smo samo od Egipta, morali smo dobiti Island šest razlike, dobili smo. Pa Slovenija gdje smo gubili 5-0, pa Mađarska... Čudo je što smo napravili, jedva čekam doći u domovinu. Ne znam, vjerojatno ćemo se i večeras malo opustiti. Svi jedva čekaju, za puno igrača će ovo biti prvi doček. Nadam se da će dečki uživati, ova medalja definitivno ide navijačima koji su nas gurali, bez njih ne bismo došli ovdje.

Kad ste shvatili da možete dogurati ovako daleko?

- Teško je reći koji je prijelomni trenutak, ali imali smo privilegiju igrati doma. Prije Islanda došli smo do zida, nakon pobjede Egipta nad Slovenijom. Island nije izgubio utakmicu dotad, igra fenomenalno, a mi smo ih lagano pobijedili. Tu smo vidjeli da možemo, poslije Slovenija, Mađarska gubiti četiri razlike pet minuta do kraja. Drago mi je da su dečki shvatili da nema odustajanja. Ni danas nismo kod 10 razlike za Dansku. Treba im čestitati, život ide dalje i veselimo se sutrašnjem danu.

Kapetan ima najviše golova i nastupa za hrvatsku reprezentaciju.

- Ne bih to mogao zamisliti. Meni je od prijateljskih utakmica do ove zadnje danas, privilegija, čast i odgovornost. Svaki put kad sam čuo Lijepu našu, svakakav kad sam dolazio na utakmice, srce na kraju prevagne i preponosan sam. Nije to ni bitno, ali sigurno je ponos, ogromne brojke, ogromne godine, puno turnira i prvenstava, baš sam ponosan - zaključio je Duvnjak.