Komentar: Mainz može bez trenera, a mi ne možemo?

As ti Iruda, jesi vidija onog Mainza. Igrači sami biraju ko će igrat, a klepnu i Bayerna, kaže na nedjeljnoj jutarnjoj pivi prednji vezni lokalnog hrvatskog niželigaša svom kapetanu.
- Ajmo i mi danas tako - odgovori kapetan Marinko i nazove trenera:
- Slušaj, majstore, ne tribaš dolazit danas. Možemo mi i bez tebe.
U goste im je dolazio lider prvenstva.
- Vako, ja ću danas naprid - kaže Marinko tražeći po košari dres s brojem 10. Kako je, na što podsjeća i par boksačkih rukavica na retrovizoru Golfa, boksao, nije bilo potpitanja.
- Na - dobacio je šogoru Anti “dvicu”.
- Ideš na desnog beka.
Metodom tko prvi, njegova djevojka, u sekundi je nestalo dresova.
- Alo, dečki. Imamo novog. Obelewe iz Nigerije - upao je u svlačionicu predsjednik ostavivši zbunjenog napadača. Nastao je muk.
- Nego, jesu žirafe bolje pečene ili na lešo - dobacio je Marinko te mu, sagnuvši se u čučanj, pokušao objasniti da će utakmicu početi sjedeći.
- Khkhkh - kašljem je na vlastitu prisutnost upozorio Stipe.
- A, u ku... - viknuo je Marinko lupivši se dlanom o čelo. Mali Stipe, sin glavnog financijera kluba, ostao je bez dresa. Gledajući po svlačionici, pogled im je stao na Afrikancu.
- Drogba, daj vamo dres - razodjenuli su mladića. Sad je sve bilo spremno.
- Svi imate pravo igrati? Nema nikog s dva žuta kartona - više reda radi upitao je sudac i izazvao opću paniku u redovima domaćina.
- As ti Iruda, pa ovdje nitko ne razmišlja. Treneruuuuuu!