Kraj mučenja: Naslovi su tu, ali prava borba Zagreba tek kreće

Dominacija se nastavila. Očekivano, bez previše drame, pravi melem za kraj turbulentne sezone. Rukometaši Zagreba jučer su pobjedom protiv Spačve 33-20 osvojili svoj 26. naslov prvaka Hrvatske i tako u svoje vitrine još jednom spremili duplu krunu. Uz osminu finala Lige prvaka i Final Four SEHA lige sezona bi se mogla nazvati uspješnom, no ako se pogleda malo dublje u Zagrebovu svlačionicu jasno je da je ovo bila sezona koju će čelnici kluba, treneri, navijači i igrači htjeti što prije zaboraviti.

Bilo je to mučenje, borba s vjetrenjačama, velika promjena na lošije u odnosu na prethodne dvije optimistične sezone. Sezonu je otvorio Veselin Vujović, loše, jako loše, i ubrzo je morao napustiti klupu. Na njegovo je mjesto stigao Silvio Ivandija, malo razbudio momčad, no ubrzo se pokazalo da nije to to i on je morao otići. Za kraj sezone doveden je Slavko Goluža da spasi što se spasiti da, ali i kako bi ostavio dovoljno prostora Kasimu Kamenici da pripremi plan za iduću sezonu.

No pokazalo se da Golužin dolazak nije donio ništa dobroga, Horvat je smijenjen s mjesta kapetana, momčad je izgledala ponovno sve lošije, a finale Kupa s Nexeo naljutilo je sve u i oko kluba. Goluža je otišao i prije nego je planirao, a momčad je nekoliko utakmica prije kraja ekspresno preuzeo Kameni.

I odmah pokazao da s njim nema šale. Iskusan je, voli forsirati mlade igrače, kažu i jako zahtjevan trener, stručnjak koji nema popusta bez obzira kakva imena stoje pred njim. A upravo to Zagrebu treba u idućim sezonama. Iako svi vole reći da je to mlada momčad kojoj treba dati priliku, igrači poput Stipe Mandalinića (24), Domagoja Pavlovića (24), Šebetića (23), Kontreca (27) i ostalih više nisu mladi, više nisu samo potencijali za budućnost... Oni moraju biti nositelji igre, ne samo u jednoj ili dvije utakmice, oni to moraju biti cijele sezone. Talent je jedno, kvaliteta nešto sasvim drugo, a prijelaz iz jednog u drugo nešto najteže što sportaši moraju odraditi.

Jučerašnjom utakmicom od Zagrebova dresa oprostio se jedan od najboljih, a vjerojatno i najomiljenijih zagrebaša posljednjih desetak godina - Ivan Stevanović. Nije branio protiv Spačve, nije ga previše Kamenica koristio ni u prijašnjim utakmicama s obzirom da se već odavno zna da će iduće sezone braniti u Schafhausenu i najveći problem bit će pronaći zamjenu za njega. Skok ostaje, a Kameni će inzistirati da mu klub dovede golmana potpuno drugačijeg stila i konstitucije. Želi visokog i jakog golmana, no kakvog god da želi, teško da će u okvirima Zagrebovih financijskih mogućnosti dobiti golmana približne kvalitete Stivijevoj.

Iduće sezone momčad će biti promijenjena, neki će otići, neki novi doći, a neki su transferi već i službeno objavljeni. Jedini od onih koji su zasad sigurni, a koji se s pravom može nazvati pojačanjem je Damir Bičanić. Iskusan je, u najboljim godinama (32), nema problema s ozljedama i imao je veliku želju vratiti se kući. Takav igrač može samo pomoći Mandaliniću da nešto nauči, Pavloviću da pokaže sve što zna i Voriju da napokon dobije pravi prostor na crti. Ostali? Oni su samo potencijal za budućnost, no Zagreb ionako najveću rezervu već ima u svojoj svlačionici.

No ovi koji ostaju morat će bolje, puno bolje no što smo to gledali ove sezone. Klub i njegovi navijači to svakako zaslužuju.