Nekad je bio ponajbolji napadač HNL-a, a danas je Goran Ljubojević (32) igrač i trener četvrtoligaša Metalca iako, kaže, puca od snage pa bi volio da mu netko samo da priliku...
Ljubojević: Pucam od snage, ali mislim da ću završiti karijeru
Kolovoz je, 2003. Na Upton Parku, gdje danas vlada Slaven Bilić, stigla je 'mala i nemoćna', tako su je okarakterizirali engleski mediji, Hrvatska, na noge' velikoj i moćnoj' Engleskoj. Iluzije o 'malim i nemoćnima' trajale su vrlo kratko. Goran Ljubojević zabio je dva gola i asistirao za treći. Za 3-0 male i nemoćne Hrvatske. Danas, 13 godina poslije, Ljubojević se vratio u rodni Osijek. Točnije u Metalac, klub na začelju četvrte lige.
- Tužan sam jer me se u mom gradu nije nitko sjetio. Osim Bore Ivkovića, predsjednika Metalca. Stigao sam kao trener igrač, no iskreno... Nemam motiva igrati, ne znam, nekako mi se čini da ću se ostaviti nogometa. Neću uzimati mjesto mlađima - kaže 32-godišnji Goran.
Svi koji ga znaju kažu da je spreman kao nekada. Kao te 2003.
- Ma, to me najviše boli. Spreman sam tip-top, pucam od snage. Kad bi mi barem netko dao priliku do ljeta, da vide da nisam zaboravio igrati...
Goran je dijete akademski obrazovanih roditelja i još je kao igrač govorio 'poslije karijere ću upisati fakultet'. Rekao, ostvario. Danas je treća godina studija u Danskoj.
- Studiram sportski menadžment. To vam je online studij. Ja sam u početku mislio da je to zezancija, no gadno sam se prevario. Sa mnom su studirali Goran Roce i košarkaš Vedran Nakić, no on je odustao nakon mjesec dana. Radio sam seminare na temu 'Kako dovesti školu Manchester Uniteda u Singapur' i 'Razvoj i strategija NK Osijeka'. No, u mom Osijeku nitko nema želje da im prikažem studiju. Kod njih se sve svodi od danas do sutra. Nemaju nikakav plan. A ništa ne možete bez dugoročnog plana. Evo, prošli tjedan su Kinezi odlučili sponzorirati drugu portugalsku ligu. Svaki klub mora imati jednog Kineza u momčadi i jedan od trenera mora biti Kinez. To vam je strategija. Da se vratim na seminar... I kad sam napisao, na Skypeu sam morao braniti seminar. Dva profesora sjednu i moram braniti radnju. Sad završavam treću godinu, imam još dva semestra i gotovo - kaže Ljubojević.
U Genku je bio najbolji strijelac lige, otvarala su mu se vrata Bundeslige, Serie A...
- I baš tada mi je otišlo koljeno. Godinu i dva mjeseca nisam stao na teren. Tu je sve otišlo kvragu. Nikad poslije nisam bio isti igrač.
U Dinamo je došao 2004. kao velika zvijezda lige.
- Kakvu smo generaciju imali. Dudu, Modrić, Tomić... I nikad gora sezona. Ništa nam nije išlo... U svibnju ću upisati trenersku školu, namjeravam biti trener. Shvatio sam da je u tom poslu najvažnija psihologija. Chelsea je lani bio prvak, a sad ne mogu nikoga pobijediti. Nisu zaboravili igrati, sve je stvar glave. Ili nemaju motiva ili su poremećeni odnosi. Kao trener morate biti psiholog. Tu je pokojni Josip Kuže bio sjajan.
Igrao je u Iranu, Singapuru, Indoneziji...
- U Indoneziji su me obožavali. No došlo je do raskola između ministarstva sporta i saveza. Ministarstvo je poslalo policiju da blokira svaki pokušaj igranja utakmice. Nismo smjeli izaći na teren. Fifa je sve to gledala i suspendirala ligu. Nikad prije Fifa nije suspendirala ligu osim Indonezije. A baš u to vrijeme sam potpisao ugovor. I ostao sam bez primanja i kluba. Eto, to vam je peh - završio je Ljubojević, nekad ponajbolji napadač HNL-a.