Lomile su se krune, partijalo u kamperima, skijalo bez štapa...

Snježna kraljica možda nema dugu tradiciju, ali zato ima bogatu povijest. Od 2005., kad je cijela priča počela, pa do danas, ima dovoljno materijala za nekoliko dokumentaraca. Bilo je tu svega, od Janičine vožnje bez štapa i rukavice, njezina pada u prvom izdanju, Ivičinih drugih mjesta, Bodeovih provoda u kamperu, razbijenih kruna...

Zagreb je jedini glavni grad u kojem se vozi utrka Svjetskog kupa, i po tome je Snježna kraljica doista posebna. Ali, ima tu još mnogo toga. Jedini problem? Nadmorska visina i vrijeme održavanja utrke.

Na 1000 metara teško je očekivati debeli snježni pokrivač ili niske temperature s kojima se može proizvesti snijega koliko treba. Zbog toga je utrka i dvaput bila otkazana, 2014. i 2016. 

Najidealniji termin za sljemensku utrku bila bi veljača, tada su temperature primjerenije skijanju, no taj termin je zasad neuhvatljiv. 

Snježna kraljica u kalendaru je najmanje do 2020., no za nas je ipak najvažnija 2017. jer Ivica Kostelić će tada vjerojatno voziti svoju posljednju utrku na Sljemenu kao natjecatelj.

Janičino čudo: Bez rukavice i štapa do postolja

Slika koja će ostati za sva vremena, neizbrisivi trag naše sportske povijesti. Amerikanci bi rekli: 'signature moment'. 
Slika, koja savršeno definira Janicu Kostelić. I zaokružuje priču o jednoj od najboljih sportašica, koju smo ikad imali.

Naša Snježna kraljica cijeli drugi lauf 2006. odskijala je bez rukavice i štapa.

Svakim udarcem gole ruke u kolac trpjela je snažnu bol. 

- Iskreno, htjela sam odustati. Ostala sam bez štapa i rukavice, a do kraja je bilo još puno kolaca - istaknula je Janica.

Izdržala je do kraja i u cilj ušla s 1,90 sekundi prednosti pred do tada vodećom Zahrobskom. U konačnici je osvojila treće mjesto, no te je večeri bila jedina kraljica Sljemena.

- U prvoj sam vožnji vozila kao krava i bila sam tek sedma. U startnoj kućici prije druge vožnje razmišljala sam da su svi ovi ljudi došli zbog mene i da im se moram odužiti - rekla je Janica nakon utrke.

I danas nas prođu trnci kad pogledamo snimku te vožnje. Nešto poput Goranova Wimbledona. Gledaš i znaš da će se dogoditi nešto čudesno.

Možda se i nije dogodilo čudo, možda se dogodila samo – Janica. 

- To je čisti mazohizam, kao da avion sleti na pistu bez jednog krila - rekla je majka Marica.

Janica nije otišla ni u bolnicu, izdržala je bol i popela se na pobjedničko postolje...

Kostelićeve stotnike na krivoj strani

Ivica je jednom prilikom Wengen nazvao svojim Wimbledonom.

U švicarskom skijalištu je pobijedio šest puta, a ukupno je na postolju bio 13 puta. 

Zagreb? Crveni spust nazvao je svojim dnevnim boravkom, no sa 'sljemenskog kauča' Kostelić nikad nije došao do pobjede.
Triput je bio drugi, 2008., 2009. i 2011. I baš svaki put pobjedu su mu 'ukrale' igre stotinki. Godine 2008. za Mattom je zaostao 33 stotinke, 2009. bio je pet stotinki iza Grangea, a 2011. Myhrer mu je pobjegao za 10 stotinki.

- Šteta, hrvatska publika zaslužuje 'hrvatskog kralja'. Recimo, tih pet stotinki nije ništa, isto je kao pobjeda. Nekad ste na pravoj strani sata, nekad na krivoj - rekao je Ivica.

Najtužnija skijašica na svijetu

Janica i danas pamti datum, dan, vjerojatno i točno vrijeme kad joj je bilo najteže u karijeri. Četvrtak, 5. siječnja 2005., negdje oko 15.15 sati.

U Hrvatsku, na Sljeme, došao je Svjetski kup. Najbolje skijašice svijeta prvi su put dobile priliku skijati u glavnom gradu. Nas je, pak, zanimala samo Janica. Znali smo da u sportu nema garancija, ali... 

Pa, zbog nje i Ivice smo i dobili Svjetski kup, valjda je u redu da postane prva kraljica zagrebačke utrke. Nije se tako odigralo. Janica je bila na skijama nekih 13 sekundi kad je zahaklala vrata. Nitko to nije niti vidio, sumnjamo da bi i suci na snimci to primijetili, no Janica je stala i pala kraj ograde. 

Prekrila je lice rukama i počele plakati. 

Bila je neutješna...

– Mogla sam biti pokvarena i nastaviti skijati, ne bi se primijetilo da sam zapela, ali nisam mogla. Bio mi je to najteži trenutak u karijeri - rekla je Janica.

Pismo za Kostelića

Ivica je 6. siječnja 2009., baš na dan sljemenskog slaloma, dobio jedan od najdražih darova u karijeri. U hodniku sobe u Tomislavcu na Sljemenu našao pismo šestogodišnje Christine Zwicker, koja mu je u ponoć svoje riječi podrške gurnula pod vrata njegove sobe.

"Dragi Ivice, za mene si oduvijek bio poseban i kako god utrka završi i što god bude, za mene ćeš uvijek ostati najbolji. Jedan jedini šampion", pisalo je u pismu.

Ivica taj dan nije pobijedio, za Grangeom je zaostao svega pet stotinki, no nakon utrke je potražio djevojčicu koja ga je tako dirnula. Oko vrata stavio joj je svoju srebrnu medalju, a ona je ponosno sa svojim herojem pozirala u pidžami.
Christina danas ima 14 godina i uspješna je gimnastičarka ali i dalje prati Kostelićeve rezultate.

Razbile se tri krune

Pomozite mi, ostao sam bez svoje nagrade, bez krune za sljemenskog kralja, zavapio je Giuliano Razzoli u zračnoj luci 2010.

Talijanski skijaš u slavljeničkoj noći krunu je dao krivom čovjeku na čuvanje pa se oštetila.

Tri dana ranije i ženska pobjednica Sandrine Aubert razbila je svoju krunu. Francuskinja je svoj 'kristal' loše pakirala. Kruna joj se strgala u putnoj torbi.

I dvostruka sljemenska kraljica Michaela Shiffrin oštetila je jednu krunu.

- Strgala sam je 2013., no zato sam 2015. bila motiviranija za pobjedu kako bi dobila novu - rekla je Shiffrin.

Nije trebala pobijediti, dobila bi svejedno novu, kao što je to bio slučaj i s Razzolijem i Aubert.

Kruna se sastoji od stiliziranih pahulja i skijaških zavoja. Teška je 700 grama i za njezinu izradu potrebno je mjesec dana.

Bodeove avanture u kamperu

Bode Miller nikad nije volio hotele. Bez obzira koliko luksuzni i komforni bili. On je na utrke godinama išao u kamperu. Imao je sve što mu treba, mala kuhinjica i veliki krevet.

Volio je jesti, a volio je i.... Znate već. 

Tako je bilo i u Zagrebu. Kamper mu je pružao sigurnost. Nije morao s dvije ili tri djevojke prolaziti pored radoznalog recepcionera ili kakvog novinara. A u Zagrebu, velikom gradu, Bode je lako našao zabavu i razbibrigu.

I nije jedini od skijaša, koji je hrvatsku metropolu pohodio u kamperu. I Talijani Giuliano Razzoli i Giorgio Rocca te Švicarac Marc Berthod preferirali su vlastiti smještaj.

- Berthod voli svoj mir, krevet i vlastiti jastuk. Voli biti neovisan o drugima - ispričao nam je švicarski novinar.

Međutim, ni Rocca, ni Razzoli, ni Berthod nisu bili pobornici Bodeova nekadašnjeg životnog stila. 

Živi brzo i živi sad.

– Znam za Bodeove avanture, ali ja nisam takav tip. Miran sam i povučen - istaknuo je Razzoli.

Pletenice za Janicu

Mikaela Shiffrin ima tek 21 godinu, a već je i četvrtu sezonu vladarica slaloma. Baš kao nekad Janica Kostelić. 

Američka skijašica idolizira našu Snježnu kraljicu, a uspjelo joj je što Janici nikad nije – pobijediti na Sljemenu.

I to dva puta, 2013. i 2015.

Prije dvije godine Shiffrin se u Zagrebu pojavila s pletenicama. Onim Janičinim pletenicama. Učinila je to iz poštovanja prema našoj najboljoj skijašici svih vremena.

– Kad sam skijala u Austriji napravila sam te pletenice i objavila fotografiju na društvenim mrežama. Janica je to vidjela i napisala mi poruku: 'Hej, pa to je sretna frizura'. Na Sljeme sam onda zbog nje došla s pletenicama – rekla je Shiffrin, kojoj ne silazi osmjeh s lica kada joj priđe Janica.

– Obožavam je, nadam se da će jednog dana klinci mene gledati na način na koji sam ja gledala Janicu – priznala je američka skijašica.

Bez hrvatske skijašice 2012.

Za hrvatsko žensko skijanje nikad nije bilo teže nego na vrhu Crvenog spusta 2012. Zašto? Zato jer nismo imali nijednu skijašicu na startu. Bio je to šok za sve samo šest godina nakon Janičina umirovljenja. Zar je moguće da nismo proizveli nijednu novu skijašicu? Baš na toj utrci Ana Jelušić i Nika Fleiss bile su predvozačice, no to je bilo to.

A reprezentativku nismo imali, a jedina B reprezentativka Sofija Novoselić teško se ozlijedila. Baš kao i nadarena Andrea Komšić. Srećom, više se nikad nije dogodilo da na startu sljemenske utrke nemamo skijašicu.