VIDEO Lovre Kalinić prisjetio se anegdota s 'vatrenima': Prva utakmica, a ispred mene Messi

Lovre Kalinić (36) četvrti je gost podcasta 'As s klupe: Powered by Carlsberg', posvećenom hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Bivši golman Hajduka, koji je bez kluba od ljeta prošle godine, ali još se nije službeno umirovio, za "vatrene" je odigrao 19 utakmica i osvojio povijesno svjetsko srebro 2018. godine. Bio je još član reprezentacije i na Euru 2016. i 2021. godine.

POGLEDAJTE PODCAST 'AS S KLUPE: POWERED BY CARLSBERG' 

Najljepše uspomene s reprezentacijom?

- Ne postoji ništa svetije nego igrati za svoju reprezentaciju. To je došlo u periodu 2013. i 2014. godine, na samom početku moje karijere. Nema ništa svetije nego odjenuti kockasti dres i istrčati na travnjak. To je za mene, ali i cijelu obitelj, bio trenutak ponosa.

Debitirali ste i 12. studenog 2014. godine u Londonu i to protiv moćne Argentine. Tad je Niko Kovač poveo šarenu reprezentaciju?

- Bio je to sastav koji više nikad poslije nije igrao zajedno, ha, ha. Kad pogledaš njihov sastav, Messi, Di Maria, Tevez, Agüeru, da se smrzneš. Bili smo motivirani 600 posto i uživali smo u svakom trenutku. Nije se vidjelo da je to reprezentacija sastavljena od najšireg mogućeg popisa.

Leo Messi tada vam je zabio iz jedanaesterca?

- Siguran sam da sudac nije trebao svirati penal, ali dobro. Pogriješio sam stranu, daleko sam bio od toga da mu obranim. Ali u tom trenutku, kad vidiš Messija ispred sebe i to praktički na početku svoje karijere, to su baš posebni osjećaji.

24SATA Split: Podcast Lovre Kalinića i novinara Tomislava Gabelića | Foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Trebali ste ići i na Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu, ali umjesto vas je išao Oliver Zelenika?

- Imao sam problem s laktom i ozljeda je trajala jako dugo. Nisam išao na operaciju, pokušao sam to riješiti alternativno i uspio sam, ali prekasno. Nije bilo sluha od strane Hajduka da me malo isforsiraju, da dobijem koju utakmicu i zaradim poziv. Bude ti žao, ali sve se u životu događa s razlogom i s razlogom nisam otišao tamo. Doživio sam neka druga zadovoljstva zbog kojih mogu biti sretan i ponosan.

Uoči finala Svjetskog prvenstva 2018. godine protiv Francuske vladala je neizvjesnost oko nastupa Danijela Subašića. Koliko je bio blizu da propusti utakmicu i da vi zaigrate?

- Ozljeda je bila teška, tetiva je odlomila komad kosti. Stisnuo je zube i siguran sam da bih i ja to napravio. Možda jednom u životu igraš finale takvog natjecanja. Nekad moraš biti sebičan u tim situacijama i gledati sebe jer tko zna hoće li se više ikad ponoviti. Teško je reći: "Ja ne mogu". Prevelika je to utakmica.

Kako ste vi proživljavali, jeste li se nadali nastupu?

- Svaki dan se pripremaš kao da ćeš igrati. Bio sam miran. Nismo imali doticaja s tim što se događa u Hrvatskoj, živjeli smo u Šumskoj rapsodiji, odvojeni od svijeta. Disali smo jedan za drugog i na kraju se to pokazalo dobitnom kombinacijom.

Nižnji Novgorod: Trening hrvatske nogometne reprezentacije uoči sutrašnje utakmice protiv Danske | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Ima li ljubomore među golmanima? Uvijek ste se podržavali, bez obzira tko branio?

- Ako se ne držimo skupa, sva trojica ćemo imati problem. Raspored se uvijek znao i to se poštovalo. Nikad nisam imao problem ni s jednim golmanom, bili smo si podrška i stajali jedan uz drugoga. Bez obzira na svoju situaciju, bio sam podrška svakome. Sa Subom sam bio u Hajduku, a Pletikosa mi je poklonio rukavice i bio prvi golman kojeg sam gledao. Kad sam došao u reprezentaciju, prvo sam razmišljao u kojem filmu živim, je li to realno i što se događa. Lakše ti bude kad ti takvi ljudi daju podršku i kad su uz tebe.

Mnogi igrači su nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji imali velikih problema s ozljedama?

- Zamor je bio prevelik, a sezona duga. Dva mjeseca bili smo zajedno. Ja sam imao samo par dana odmora, došao sam u Belgiju i nisam znao gdje sam od svega tog ludila. Nisam znao što se događa. Bio sam prazan od emocija i treninga. Dok smo bili tamo, živjeli smo za svaki dan i svaku pobjedu, a nakon toga smo se ispuhali.

Moskva: Slavlje hrvatske nogometne reprezentacije nakon pobjede nad Engleskom | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Vladalo je zajedništvo u Rusiji, bez incidenata i ružnih riječi, sve je funkcioniralo skladno?

- Bili smo kao jedno. Problemi su se rješavali odmah. Ni stariji ni mlađi nisu radili razlike, nije bilo drama, sve je sjajno funkcioniralo. Kao plod tog zajedništva došao je rezultat. Baš smo uživali u svakom trenutku.

Dalić je od prvog dana postavio standarde i čvrsto vodio reprezentaciju. Koliko je to donijelo mira reprezentaciji?

- On je imao svoje metode pristupa. Na početku je rekao da poštovanje mora postojati u svakom trenutku, a sve drugo je bilo dopušteno. U tom trenutku zajedništvo je bilo na visokoj razini. Imali smo izbornikovo poštovanje, a mi smo mu to vratili. Uvijek ima problema, ali neću o tome pričati. Oni znaju što se dogodilo i svoje su probleme riješili na način na koji su ih riješili i to ostavljam njima.

Kako ste se spremali za penale? Čak se najavljivalo da ćete možda ti braniti protiv Danske. Jeste li imali papiriće i znali gdje tko puca?

- Naš analitičar Mark Rochon izvukao bi sve pucače i znali smo sve o njima. Subašić bi tijekom jedanaesteraca prema nama pa bismo mu rukama sugerirali gdje da se baci. Bilo bi preočito da imaš sve napisano na boci, igrači bi to skužili i mijenjali strane. Nismo toliku važnost pridavali penalima jer smo znali da smo moćni i da ćemo pobijediti. Nismo išli s teorijom da ćemo proći na penale i nismo ih posebno vježbali prije utakmice, samo bismo prošli tko gdje puca.

Je li bilo posebnih rituala oko toga tko će pucati koji penal?

- Sve je bilo po osjećaju. Nije lako igrati 120 minuta pa onda ostati koncentriran za penale. Odvojen si od obitelji i sve je stresno. Igrači koji su se osjećali najbolje digli bi ruku i rekli: "Ja ću".

Gdje čuvate uspomene?

- Imam jako puno dresova i složeni su u ormaru. Medalja je na sigurnom, a odlikovani smo i Redom kneza Branimira. Imam i Messijev dres, Rakitić nam je svima sredio. Imam stvarno puno dresova i sve je to dio kolekcije.

24SATA Split: Podcast Lovre Kalinića i novinara Tomislava Gabelića | Foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Na Svjetskom prvenstvu igrali ste protiv Islanda, čega se sjećate?

- Odmah nakon utakmice protiv Argentine Subašić mi je rekao: "Bratko moj, spremaj se, ja ću ovu odmoriti". Ja rekoh: "Dobro, ako ti tako kažeš, spreman sam". Izbornik je rekao da želi dati minutažu nama koji nismo igrali i ta utakmica mi je jako puno značila. Nisam tada bio svjestan koliko je to velika utakmica, ali s odmakom vremena vidiš koliko je to povijesna stvar za mene i moju obitelj.

Skoro dva mjeseca bili ste udaljeni od djece i obitelji. Kako ste se nosili s tim?

- Svi znamo da su djeca najveći blagoslov. Fali ti njihova toplina, zagrljaj i poljubac. Emotivno prolaziš kroz svašta, ali tijekom utakmice pokušavaš ostati koncentriran na nogomet. Svako slobodno vrijeme koristili smo za videopozive i razgovore. Dolazila mi je obitelj - supruga, brat i prijatelji, a ocu je sve to bilo previše stresno pa je izbjegavao takve situacije. Izbornik je dopustio da nas obitelj posjeti uoči utakmice protiv Rusije i to nam je puno značilo.

Koliko ste bili svjesni euforije koja je vladala u Hrvatskoj?

- Prijatelji i obitelj slali su mi videa iz Hrvatske. Mi smo živjeli u svom svijetu, igrali pikado i bilijar i nismo bili svjesni svih tih emocija i svega što se događa. Bili smo izolirani od svega. Tek kad smo došli u Zagreb, shvatili smo što se događa i tada je sve prokuhalo u nama.

Je li Brozović kralj društvenih igara?

- Nemoguće ga je pobijediti. Lijeva ili desna ruka, njemu je svejedno. Kad bih ga vidio, ne bih ni htio igrati jer bih znao da ću izgubiti. On i Lovren stalno su se nadmetali, a Lovren nije odustajao iako je stalno gubio. Najviše su igrali stolni tenis. Ne iznenađuje me što je završio reprezentativnu karijeru s 99 nastupa. On je baš poseban. Neki kažu da je lud, ali stvarno je drag. Nikad se nije gurao u prvi plan, bio je miran i povučen, ali bi na terenu odradio sve.

Je li vam čudno da Luka Modrić još traje na ovoj razini? Dočekao te u reprezentaciji i ispratio u mirovinu?

- On i dalje dominira i važan je faktor. Koliko on voli nogomet, jednostavno ne može bez toga. Veliki je profesionalac i zato igra kao mladić.

Bio je miran i povučen, nije bio eksponiran, ali otkad je postao kapetan kao da je postao druga osoba?

- Naslijedio je Srnu. To ti kao čovjeku daje dodatnu odgovornost, moraš kontrolirati stvari, biti primjer i motivator. Bio je tih, nikad ne bih rekao da čovjek koji igra u Realu ima ego nula, da je toliko ponizan i skroman. Ali kad je preuzeo traku, to liderstvo izašlo je na vidjelo. Nije ni čudno što je toliko godina bio u Realu i što sada dominira i u Milanu.

Jeste li očekivali da će se Dalić toliko dugo zadržati? Kako ste doživjeli njegov dolazak, s obzirom na to da tada nije bio toliko poznato ime?

- Nismo puno znali o njemu, ali njegov prvi pristup na aerodromu bio je ponizan i normalan, i tako smo nastavili. Nismo razmišljali o tome što će budućnost donijeti. Razmišljali smo samo o Ukrajini.

Najbolji i najuspješniji izbornik u povijesti Hrvatske. Dojam je da je donio mir u reprezentaciju?

- Rezultati koje je napravio daju mu za pravo da nitko nema pravo sumnjati u njegov izbor igrača. Kad ostvariš takav uspjeh, to ti daje težinu i mogućnost da začepiš usta kritičarima.

Bio si dio reprezentacije i na Euru 2016. godine. Bile su teške reprezentacije u naponu snage, Talijani i Španjolci. Kako si doživio te utakmice?

- Ja sam uvjeren da smo tad pobijedili Portugal  u osmini finala da bismo osvojili prvenstvo. Osjećalo se zajedništvo, ali nismo imali sreće. Pogodimo minutu ranije stativu pa primimo gol. Ali dvije godine kasnije se to akumulira i igraš finale Svjetskog prvenstva. U tom trenutku počelo se sve slagati za tu priču koja je došla 2018. godine. Bili smo u kampu u Francuskoj, odvojeni od svega. Sve se gradilo tamo, bili su to isti igrači. 

Koje utakmice najviše pamtiš?

- Debi protiv Argentine i utakmica protiv Islanda pa i finale protiv Francuske, bez obzira što smo izgubili. Doći tamo i uzeti medalju, sve to ostane u vječnom sjećanju. Ponosan na sve što smo napravili. 

Naslijedili ste Subašića nakon Svjetskog prvenstva pa u prvoj utakmici primili šest golova od Španjolske?

- To je tako, nekad se poklopi u životu da bude odlično, a u toj utakmici ništa nije valjalo. Marko Rog je igrao na desnom boku, padali su euro golovi. Lopta pogodi prečku pa mene u leđa i uđe u mrežu. Krenuo je medijski linč i udaranje. Ja sam zahvalan na svemu tome, žao mi je što nisam dobio podršku i ostao na golu. Planovi su bili da budem prvi golman na Euru 2021. godine i da to bude kruna moje karijere, nažalost neke stvari se nisu poklopile. 

Kako vidiš reprezentaciju koja se slaže za Svjetsko prvenstvo?

- Imamo ozbiljnu momčad i možemo imati velika očekivanja, ali treba spustiti loptu na zemlju. Napravili smo čuda u posljednjih osam godina, no ne treba očekivati finala i medalje. Ovo nije normalno, ali nama je postalo da su očekivanja najveća. Treba pustiti njih da rade svoj posao, imamo velike šanse.