Ma bravo, Istra! Riječka obrana bila je 'Šetalište Hare i Guzine'

Bravo Istra, bravo Danijel Jumić! Svaka čast Gedeonu Guzini, Taicihiju Hari, Josipu Šutalu... Žuto-zeleni kreirali su senzaciju i preko riječkih mega-favorita ušli u finale Kupa. Istra 1961 - Rijeka 3-2... Puljani će igrati za trofej!

POGLEDAJTE VIDEO: Kako slave Istrijani

Pokretanje videa...

01:07

Nakon 44 minute na stadionu 'Aldo Drosina' pisalo je: 3-0. Rijeka je imala preko 70% posjeda lopte i - nije znala ni što s posjedom, ni što s loptom.

Istra je jako dobro znala i kako se braniti kroz Jumićevih 3-5-2 i kako iz kontri od nepostojeće obrane Rijeke napraviti 'Šetalište Taichija Hare i Gedeona Guzine'.

Žuto-zeleni igrali su 'conteovski'. Žustro, borbeno, disciplinirano, svi kao jedan. 'Bijeli' su igrali kao da su u čudu što Istra sama ne legne i pusti Rijeci da je pobijedi (jer tako je završilo 12 od zadnjih 14 'Derbija della Učka').

O igri svoje momčadi u prvom poluvremenu trener i ne može reći puno više od onoga što je svojim potezom 'prokomentirao' Goran Tomić: Rijeka je na poluvremenu zamijenila trojicu igrača! Umjesto Štefulja, Čerina i Menala: Velkovski, Liber i Kulenović.

Kako često u životu biva, stvar se i u Puli svela na: pristup poslu. Jer ako to nije kako treba biti onda razlika u kvaliteti, budžetu i tradiciji vrijedi otprilike kao Rijekina igra prema nazad u prvom poluvremenu - nula bodova.

Realni odnos snaga između Rijeke i Istre je onaj iz drugog poluvremena. Što znači samo jedno: Riječani su protivniku - poklonili cijelo jedno poluvrijeme. A Istranima svaka čast što taj poklon sjajno, maksimalno iskoristili.

Taichi Hara se svaki put prije izlaska na travnjak nakloni iz zahvalnosti što igra nogomet. Danas se od zahvalnosti trebao nakloniti i svakom Rijekinom igraču i treneru što je barem 45 minuta u karijeri sličio na Mbappea.

Nije ovo bila nikakva velika strateška ili taktička pobjeda nego trijumf pulskog nad riječkim trenerom u - pripremi utakmice. Istra je u polufinale ušla kako Bog zapovijeda: na maksimumu. A Rijeka, ne 'u leru' nego u - rikvercu.

I baš zbog tog šetačkog prvog poluvremena 'gospođa Lopta' je riječkim 'bijelima' u nastavku (kad su se sjetili zapeti kako treba) dozvolila samo ta dva gola. Kao lažnu nadu, da izgube samo jedan razlike. Da im razočaranje bude veće jer - to su i zaslužili.

A Istra zaslužuje: mali milijun čestitki. 'Žuto-zeleni' su nakon 18 godina u finalu Kupa. Ova generacija Istre već je svoja imena zauvijek urezala u klupsku povijest! Fajterski, pošteno, žestoko... Istrijanski. 100% zasluženo.

I zato još jednom, s druge strane Učke, svaka čast, bravo Istra i - sretno u finalu!