'Ma kakav Landin, sjajni suci iz Hrvatske su zasjenili baš sve...'

Dva sedmerca nakon isteka vremena, dva crvena kartona, dva produžetka, sedmerci, prava rukometna drama. A oni? Hladni kao špricer, sigurni u svoje odluke i, ono najbitnije, bez ijedne pogreške.

Pokretanje videa...

10:25

Hrvatska se vratila iz Egipta | Video: Hrvatski rukometni savez

Hrvatski suci Boris Milošević (42) i Matija Gubica (40) sudili su susret četvrtfinala SP-a između Danske i Egipta. Prema mnogima najluđa rukometna utakmica svih vremena, a hrvatski sudački dvojac je dvoboj odsudio perfektno, bez pogrešaka.

Bilo je mnoštvo sjajnih poteza, golova i obrana golmana, a na kraju je Danac Niklas Landin s dva obranjena sedmerca i donio Danskoj prolazak u polufinale. No u glavnoj režiji bio je hrvatski dvojac koji se sjajno nosio s ogromnim pritiskom.

I to uopće ne čudi jer se radi o ponajboljem sudačkom paru na svijetu koji već godinama sudi finala na najvećim natjecanjima. Prije dvije godine proglašeni su najboljim sucima na svijetu, a već godinama su uvjerljivo najbolji u Hrvatskoj. 

Obzirom na ono što su pokazali, vrlo lako bi mogli suditi i finale u Egiptu, a kolumnu im je posvetio poznati srpski rukometni novinar i kolumnist portala Balkan Handball Žika Bogdanović.

Tekst prenosimo u cijelosti:

Vjerujem da nisam jedini koji je, negdje u 77. minuti onog čuda od utakmice Danske i Egipta, pomislio, pa zašto ovo nije finale svih finala? Ima li nešto posije toga i zašto jer će nam pokvariti dojam? Kada pomisliš da ne može luđe od onog izranjanja Kielcea u Kölnu prije pet godina ili Slovenaca u Bercyju nekoliko mjeseci kasnije, život, rukomet, sve nas demantira.

Za luđu priču nismo čuli, nismo je vidjeli. Nevjerojatna kombinacija grešaka tako iskusnih igrača na takvom nivou, sudačke hladnokrvnosti, koncentracije zapisničkog stola i konačna potvrda što TEHNOLOGIJA znači u modernom sportu!

I dok je Landin spašavao guzicu Mikkelu Hansenu, koji mu je od muke stavio traku oko glave lud od sreće, a u uho vjerojatno govorio „skinuo si me s lomače“, oprostite, ali meni su za igrače utakmice već bili izabrani ni Mohamed, ni Niklas, već Matija i Boris. Gubica i Milošević.

I oprosti mi Bože, grešan sam ti, ali rijetko kada tijekom svog rukometnog života, od betona u Jagodini do ovog Kaira, za ovih 30 godina, nisam bio mišljenja da suci i delegati samo „take money and run“ (kao što će od sutra ponovo biti 😊).

Sinoć nisam bio grešan te sam u trenutku gledajući ih kako se sve oko njih ruši, i Afrika, i Europa, a oni kao „špricer hladni“ razgovaraju oko monitora s delegatom Jocom Popadićem, rekao 'dajte ljudi motajte kablove, žao mi je svakoga čovjeka u dvorani koji prolazi kroz ovo'.

Svaka čast za odluke, svaka čast za koncentraciju i hrabrost. Sva trojica! Bravo!

Ako se netko pitao zašto su Gubica i Milošević sudili sva moguća finala osim olimpijskog, odgovor na pitanje je dobio sinoć.

Tehnologija je na putu da „ubije“ IHF intenciju da domaćin dobije mali vjetrić ili košavu u leđa, s obzirom da je domaćin Svjetskog prvenstva posljednji put bio van polufinala u Portugalu 2003. godine. I to u zemlji doživotnog rukometnog kralja Hasana Mustafe. Nema bolje potvrde za to.

Ovakve noći mogle bi me natjerati da povjerujem da vrhovni otac „rukometnih pravila“ Ramon Gallego misli dobro rukometu.

I neka mu pomisli. Neka poštedi suce 100 puhanja u zviždaljku, svaki put kada treba ritualno proći liniju centra koja treba da služi samo za reklamu, brojanja dodavanja na prste i sličnih koještarija, a ne da sve bude u svrhu obranu kaste koja drži nož i kolač oslobođena vapaja najboljih igrača, trenera i ljudi koji vole i znaju ovaj naš sport.