Maradona je poručio 'najboljem ikad': Počivaj u miru, učitelju!

Tvoja skromnost bila nam je svima pouka, dragi Trinche. Ne mogu vjerovati da te nema, nedavno smo se vidjeli, a sada si otišao. Moja sućut obitelji, nadam se da će pravda biti zadovoljena. Počivaj u miru, učitelju moj, emotivna je poruka Diega Armanda Maradone (59) preminulom Tomasu Felipeu Carlovichu (74) koji je za 'malog zelenog' bio najbolji nogometaš ikad.

OD MOŽDANOG UDARA Umro Tomas Carlovich: Hrvat koji je bio bolji i od Maradone

Podsjetimo, Iako su prve vijesti iz bolnice bile pozitivne, Tomás Felipe Carlovich (Karlović) 'El Trinche' (74) umro je od posljedica moždanog udara nakon što ga je sinoć na ulici udario mladić i ukrao mu bicikl, a sin hrvatskih iseljenika završio je u induciranoj komi i na kraju preminuo javio je Clarin sports.

Skoro nitko nije znao njegovo ime, a odigrao je samo četiri utakmice u prvoj argentinskoj ligi. Ovaj osebujni Argentinac hrvatskih korijena bio je, barem prema Diegu Armandu Maradoni, jedan od najboljih nogometaša koje je gledao. Živio je skromno i nikad ga nije privlačio glamur, nogometna slava, a od velike nogometne karijere kakvu su mu predviđali, na kraju nije bilo ništa.

Rođen u istom mjestu gdje i Messi

Tomas Felipe Carlovich, nadimka El Trinche (vilica), rođen je u Rosariju, mjestu gdje su rođeni Marcelo Bielsa, Leo Messi, Che Guevara... Ovaj argentinski nogometaš bio je jedan od najvećih talenata u povijesti, ali njega sav taj glamur i kamere vezane uz nogomet nisu zanimale. On je volio buntovni život, treninge je zaobilazio u širokom luku i trenirao jetru u lokalima. Carlovich je sin hrvatskih emigranata Marija i Elvire koji su 1940-ih doselili iz Hrvatske u Rosario. 

Živio je u skromnoj obitelji sa šestero braće i sestara, a u nogomet se zaljubio već u najranijem djetinjstvu. Igrao je nogomet svugdje gdje je mogao. Ulici, pašnjacima, igralištu. Njemu nisu trebale ni tenisice, Njegova obitelj nije bila baš imućna i nekada su mu nove tenisice bile samo san. Ali to njemu nije predstavljalo problem. Obukao bi hlače, otišao s prijateljima na pašnjak i zaigrao nogomet bosonog.

Nogometnu karijeru započeo je u Rosario Centralu gdje je i debitirao u prvoj momčadi s 20 godina, a igrao je u veznom redu, na poziciji kreatora. Bio je nevjerojatno lagan na nogama, a uz sve to se nadovezala i nevjerojatna tehnika te argentinski vic u igri. 

- 'Kad bi dohvatio loptu, nisu mu je mogli oduzeti', 'imao je eleganciju, vještinu, šarm', 'izvodio je poteze suprotne sili teže' - pričali su svjedoci u dokumentarnom filmu El Trinche je najveći...

Igrao je za Flandriju, Independiente Rivadaviju, a najveći trag ostavio je u Central Cordobi gdje je u tri navrata proveo devet sezona. Privlačio je poglede s hipijevskim izgledom. Duga i nemarno razbacana kosa, brkovi i bradica. A uz to cigareta u lijevoj ruci, a čaša s viskijem u desnoj ruci. Treninge nije volio, jer mu treninzi nisu trebali. Više je volio lokale odakle su ga suigrači često vukli na utakmice i treninge, a volio je i dugo spavati. 

Jedan je od rijetkih koji je kao od šale izvodio dvostruko guranje lopte kroz noge. Gurnuo bi protivničkom igraču loptu kroz noge, a onda bi se okrenuo prema njemu i ponovio isto. S tribina ga je često gledao i argentinski trener Marcelo Bielsa koji je uživao u njegovim izvedbama i upijao sve. 

Brojne priče spominju se uz Carlovicha, a jedna od njih je ta da je 1974. odbio poziv argentinskog izbornika. Uvertira je bila dvije godine ranije kada je selekcija Rosarija igrala protiv argentinske reprezentacije koja se pripremala za Svjetsko prvenstvo 1974. godine. Rosario je na poluvremenu vodio 2-0, a El Trinche se poigravao s argentinskim zvijezdama. To je bacilo u očaj njihovog izbornika koji je zamolio trenera Rosarija da izvadi Carlovicha iz igre.

Dvije godine poslije legendarni argentinski izbornik Cesar Menotti pozvao ga je u reprezentaciju, ali Carlovich je to odbio.

- Ne sjećam se više je li otišao na pecanje ili na neki otok. Javio mi da se nije mogao vratiti u grad jer je rijeka nabujala - ispričao je Menotti koji je 1978. odveo Argentinu do titule Svjetskog prvaka.

- Carlovich je jedno od one djece čija je jedinstvena igračka bila lopta otkako su se rodili. Impresivno ga je bilo gledati kako igra nogomet.

Tu su i brojne anegdote poput jedne kada mu je sudac dao crveni karton, ali ga je vratio u igru nakon što su se navijači bunili. Jer jednostavno, nisu došli gledati nogomet. Nego došli su gledati El Trinchea. Jednom je prošao sve protivničke igrače od centra pa do njihovog gola, stao na gol liniji, i krenuo opet driblati prema centru.

- Čemu bi služilo gurnuti loptu u mrežu? Pa već je bio gol! Za mene je to bio gol iako nije upisan na semafor - kazao je.

Bio je genijalac i čudak u jednom. Za neke romantični nogometaš, a za druge 'propalica' koji je propustio ogromnu priliku postati najbolji u povijesti. On je nogomet igrao radi drugih ljudi. Ne radi slave, ne radi novca i moći, već samo radi zabave i da drugi mogu uživati u toj njegovoj zabavi.

- Što je to „pobijediti“? Istina je da nisam imao druge ambicije nego igrati nogomet. I, iznad svega, ne otići predaleko od mog susjedstva, od kuće mojih starih, da budem s Vascom Artolom, jednim od mojih najboljih prijatelja - govorio je Carlovich.

Nažalost, takav boemski stil života koštao ga je u starosti. 

- Nije mu se lako približiti. Ne radi. Živi zahvaljujući ljudima koji mu pomažu. Njegovoj kćeri klub (Central Córdoba, op. a.) šalje prihod od ulaznica. Ponekad 50 posto, ponekad 100 posto - rekao je Jorge Eines, čovjek koji je režirao dokumentarni film o Carlovichu.

A od svih anegdota i ponekih mitova, najbolje ga opisuju riječi Diega Armanda Maradone kada je 1993. godine dolazio u Newell's Old Boys iz Rosarija.

Kada su mu novinari rekli da su ponosni što će najveći nogometaš svih vremena igrati za njihov klub, Diego je rekao:

- Najbolji nogometaš na svijetu već je igrao ovdje, on se zove Carlovich.