Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
9 komentara

Mario Pašalić: Spreman sam za Ligu prvaka, ali i za rusku zimu

VEĆ PETA DRŽAVA Moskva je čudo, Milan i Monaco su klubovi iz europskog vrha, bilo je sjajno i u Elcheu, ali je ipak doma najljepše, kaže Mario Pašalić, koji je stigao u Spartak na posudbu

REUTERS/PIXSELL
Foto: REUTERS/PIXSELL

Tek su mu 22, a već je nastupao i zabijao golove u pet liga! I to ne bilo gdje, nego u španjolskoj, francuskoj, talijanskoj, ruskoj i hrvatskoj ligi.

Mario Pašalić, koji je uz nastupe u pet liga, igrao i prijateljske utakmice za Chelsea, a nastupao je i za sve reprezentacije Hrvatske. Iako se činilo kako je ovoga ljeta bio blizu ostanku u Chelseaju ili transferu u Milan, Pašalić je ipak morao na svoju četvrtu posudbu, ovoga puta u moskovski Spartak.

- Znao sam da ću teško ostati na Stamford Bridgeu, čak i da imam potreban broj nastupa za reprezentaciju i pravo na radnu dozvolu, teško bih se izborio za mjesto. A u ovim godinama sjediti na klupi i biti treća rezerva u veznom redu, pa makar i Chelsea, nema baš previše smisla. Očekivao sam transfer, no kako se nije dogodio, potpisao sam novi ugovor, jer mi je stari isticao, i otišao na posudbu jer sam želio igrati.

AC Milan v Empoli Italian Serie A | Autor: ALESSANDRO GAROFALO Foto: ALESSANDRO GAROFALO

Doma je najljepše

Nagađalo se da će Mario nakon dobrih nastupa u prošloj sezoni ostati u Milanu, no...

- Da je ostala stara garda u klubu, odavno bih potpisao ugovor i ostao. No kako su došli Kinezi i doveli kompletno novu postavu na čelo kluba, te desetak novih igrača, sve se na brzinu promijenilo... - otkriva nam Mario, kome se jako teško odlučiti gdje mu je u karijeri bilo najljepše.

- Ha, najljepše je kod kuće, ha, ha, ha... Ne znam, ne bih se mogao odlučiti. Elche je bio moj prvi odlazak od kuće, lijep stadion, navijači koji vole nogomet...., a Monaco, Milano i Moskva su ogromni gradovi, veliki klubovi, svaki na svoj način poseban... Najvažnije mi je da sam se unatoč svemu vrlo brzo uklopio u svaku sredinu i postao standardan.

Iako su i Monaco i Milano veliki klubovi, Spartak nudi stepenicu više u Mariovoj karijeri, nastup u Ligi prvaka.

- Monaco se malo po malo vraća u stara dobra vremena, kada su tamo još igrali Henry i Pršo, Milan je uvijek Milan, jedan od tri najveća kluba u Europi, ali ni Spartak ne zaostaje, ne zovu ga bez veze ruski Real. Kad se tome doda i mogućnost nastupa u Ligi prvaka, nije bilo dileme hoću li prihvatiti ponudu ili ne. Zadovoljan sam kako napreduje moja karijera, svake godine idem po korak naprijed, iako, nisam baš očekivao da ću toliko mijenjati klubove, lige i države.

Foto: Spartak Moskva

Prehladno je za rezerve

Mnogima se nije lako spakirati ni na godišnji odmor, a Mario već četvrto ljeto za redom mijenja klub, i grad, i državu...

- Iskreno, ni ne znam gdje su mi sve stvari, tko zna što je sve ostalo u Elcheu, Monacu i Milanu. Stvarno nije lako, nije to samo preseljenje osobnih stvari, nego i pusta papirologija oko najma stana ili kuće, automobila, dozvola, viza... Da ne govorim o drugim navikama, jezicima, kulturama, pa i suigračima. Tek se navikneš na jednu sredinu, upoznaš i zbližiš se s ljudima, a već moraš dalje... I tako iz godine u godinu. Stvarno bih napokon volio potpisati dugogodišnji ugovor s nekim klubom, smjestiti se na par godina, da se mogu normalno posvetiti nogometu. Siguran sam da bih bio još i bolji igrač.

Iako je za njim život u metropolama poput Londona, Milana i Monaca, na Moskvu ga baš ništa nije moglo pripremiti.

- Moskva je stvarno svijet za sebe, gdje god kreneš automobilom, treba ti minimalno sat vremena. Gužve su nenormalne, mogu zamisliti što će biti kad počne zima. Poslušao sam savjet kluba pa sam iznajmio kuću u blizinu kampa, tako da ne gubim previše vremena, a osigurali su mi i vozača, tako da se lakše snađem u početku. Živim u posebno ograđenom naselju od desetak kuća, u kome žive i ostali strani igrači Spartaka. Nisam još ni bio previše po gradu, svega jednom do Crvenog trga, i to je to. Milijuni ludi su po gradu, a ja to baš i ne volim, tako da sam uglavnom kod kuće ili u klubu.

Arsenal v Chelsea - Pre Season Friendly | Autor: JASON LEE/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL Foto: JASON LEE/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL

Cilj - biti kao Mijo Caktaš

Iako je u Moskvi tek nešto više od mjesec dana, Mario već ima dojam što ga čeka u Ruskoj ligi.

- Već sam bio na gostovanju u Khabarovsku, koji se nalazi na krajnjem Istoku Rusije, na dvadesetak kilometara od kineske granice. Letjeli smo 8 sati zrakoplovom, utakmica se igrala u 10 ujutro po moskovskom vremenu... Mogu misliti kako je njima svako dva tjedna putovati na gostovanja. Zanimalo me i kako je zimi, čuo sam dosta priča, a najzanimljiviju mi je ispričao Vedran Ćorluka. Jednom zgodom je bilo toliko hladno da rezervni igrači nisu ni izlazili na teren, nego su se zagrijavali u hodniku stadiona, odakle bi ih pozvali na zamjene... I sama liga je različita od ostalih u kojima sam igrao. U Španjolskoj se igra kratkim pasovima po travi, u Francuskoj dominiraju snaga, duel, borbenost, u Italiji je najvažnija taktika... Ovdje se i po rezultatima vidi da se igra tvrdo, s malo golova...

Liga je naporna, ali za bogate klubove poput Spartaka sve je lakše, jer putuju vlastitim zrakoplovima.

- To je stvarno velika prednost. Osim po Moskvi, na sva ostala gostovanja idemo zrakoplovom. Letovi su privatni, samo za nas, tako da je sve maksimalno pojednostavljeno i brzo. Pomoglo mi je to i da se brže snađem, eto, u drugom nastupu sam asistirao, u trećem zabio gol... Nadam se da ću igrati sve bolje i bolje.

S hranom nije imao previše problema jer je hrana sportaša svugdje manje-više slična, no s jezikom i ćirilicom je...

- Nisam u školi učio ćirilicu, tako da se ne snalazim baš najbolje, ali u klubu je sve u redu. Trener je Massimo Carrera je Talijan, dosta igrača priča talijanski, španjolski i engleski, tako da mi to ne predstavlja problem... Zadnju utakmicu igrali smo protiv Rubina, sreo sam Miju Caktaša koji je u godinu i pol dana svladao jezik, valjda ću i ja...

Ligu prvaka Spartak otvara gostovanjem u Mariboru. Da je birao, Mario nije mogao izabrati boljeg, odnosno, preciznije rečeno, bližeg protivnika.

- Baš sam se obradovao kad sam čuo da igramo u Mariboru, čim su izvučeni parovi dobio sam bezbroj poziva prijatelja i rodbine koji su najavili dolazak na utakmicu. Ne znam koliko će ih biti, ali tri – četiri kombija sigurno. Nadam se da ću i zaigrati...

Hrvoje Jelavić/PIXSELL | Autor: Hrvoje Jelavić/PIXSELL Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Reprezentacija? Tu sam, čekam šansu

Ma gdje igrao, Mario ne propušta pratiti što se događa u njegovom Hajduku. Neće ni u Rusiji.

- Upoznat sam sa svime, pratim što se događa, gledam utakmice... Prvi dio sezone je bio jako dobar, sve do Osijeka, ali sada protiv Rijeke imaju priliku iskupiti se. Moram ih pohvaliti kako su igrali, a ni rezultat nije loš. Nije bilo ni za očekivati da se prođe Everton, iako su, do tog nesretnog gola kakav samo Hajduk može primiti, izgledali jako dobro. Vidi se napredak igre s trenerom Carrillom, nadam se da će tako i nastaviti do kraja sezone.

Čuo se i s Nikolom Vlašićem, kome je čestitao na transferu.

- Javio sam mu se kratko, nisam ga želio puno opterećivati jer mu je sada 'puna glava', ali drago mi je zbog njega, zbog njegove obitelji, naravno i zbog Hajduka, koji će novcem od odštete moći mirnije živjeti. Za pohvalu je i da je odmah debitirao, što znači da u Evertonu ozbiljno računaju na njega.

Za kraj smo ostavili pitanje o reprezentaciji.

- Tu sam, čekam priliku, i to je to - zaključio je Pašalić.
 

Naši partneri pišu
Message