Igor Matanović je za njemački list 11freunde otkrio emotivnu priču o svojoj obitelji i nogometnom putu. Zahvalan je roditeljima koji su mu omogućili bezbrižno djetinjstvo i za njega su oni najveći heroji te uzori
RODITELJI SU MU NAJVEĆI UZOR
Matanović: Moji su prošli kroz pakao za mene. Majka je kao curica brojala tenkove uz školu
Čitanje članka:
4
min
Nova zvijezda hrvatske reprezentacije i nogometaš Freiburga Igor Matanović (22) progovorio je o privatnom životu u intervjuu za njemački list 11freunde. Strijelac pobjedničkog pogotka za Hrvatsku protiv Kolumbije (2-1) otvorio je srce i rekao kroz što su mu prolazili roditelji tijekom rata i u njegovom djetinjstvu te kako je zaigrao za Hrvatsku, bez obzira što je rođen u Hamburgu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
05:31
Hrvatski topnik svoje roditelje smatra najvećim uzorima.
- Moji roditelji su ratne izbjeglice iz bivše Jugoslavije; Hrvati koji su sa svojim obiteljima živjeli u Bosni. Od malih nogu morali su puno toga podnijeti, stigavši u Njemačku kao tinejdžeri bez ičega osim sebe, bez znanja jezika i to sve zbog rata. Sve što su izgradili u Bosni - prijateljstva, domovi, karijere - nestalo je. Morali su početi ispočetka i upili su sve što su mogli. Imam veliko poštovanje prema njima i kroz što su tada morali proći. Zato i danas još uvijek učim od njih u mnogim situacijama.
Opisao je kroz kakvu su neimaštinu prolazili njegovi baka i djed.
- U djetinjstvu su doživjeli stvari koje su mi danas nezamislive. Njihovi roditelji, moji baka i djed, na primjer, morali su odlučiti koji će brat ili sestra dobiti hranu jer nije bilo dovoljno na stolu. Svatko tko je preživio nešto takvo može svojoj djeci – u ovom slučaju, mojoj sestri i meni – prenijeti mnogo toga: upornost i otpornost.
Rekao je kako mu je majka kao školarka brojala tenkove koji su prolazili uz školu te da se vratila na mjesto gdje je odrasla i dočekala uništenu i zapuštenu kuću.
- Kuća je bila potpuno uništena i teško dostupna zbog visoke trave i grmlja. Prošetali smo kroz šikaru, ušli u bombardiranu kuću i pronašli stari album moje majke. Njezine fotografije Michaela Jacksona još su bile zalijepljene u njemu. Posjetili smo i staru školu moje majke. Pričala nam je kako su ona i njezini prijatelji gledali kroz prozor i brojali koliko je tenkova prošlo pored škole. Bio sam jako mlad i nisam shvaćao sve implikacije. Ali te slike su mi ostale u sjećanju.
Njegovi roditelji upoznali su se u Njemačkoj i osigurali mu lagodan život.
- U Njemačkoj su izgradili zajednički život. Nevjerojatno sam ponosan na ono što su postigli. Moj otac sada radi u centru za zapošljavanje i pomaže ljudima koji su u sličnim situacijama kao one u kojima su oni bili. Moja majka radi kao prodavačica u EDEKI. Oni su radoholičari u najboljem smislu te riječi. I pružili su mojoj sestri i meni bezbrižan život.
Kao mali je mislio samo o nogometu i često se igrao sam na igralištu.
- Nisam bio najbolji u svakoj dobnoj skupini, ali nogomet je bio sve o čemu sam mogao razmišljati. Svaku slobodnu minutu provodio sam s loptom. Ako bi sjalo sunce, vozio bih bicikl do sportskog terena, često sam pucao i komentirao: "Matanović! Ali samo pored gola!!!" Morate shvatiti da biti sam na terenu može biti nevjerojatno frustrirajuće. Nema golmana, svaku loptu morate sami dohvatiti, šutnuti je preko ograde i penjati se za njom. Ipak, nastavio sam. Na kraju sam čak natjerao prijatelje koji gotovo da nisu imali nikakve veze s nogometom da dođu. Moj san od malih nogu bio je postati profesionalac.
Progovorio je i kako je nastao interes HNS-a za njega.
- U Vukovaru, gradu koji se smatrao simbolom hrvatskog otpora, održao se turnir. Tamo su igrale hrvatske ekipe, zajedno s ekipom Hrvata iz Njemačke, jednom ekipom Hrvata iz Austrije i, koliko znam, još jednom ekipom Hrvata iz ostatka Europe. Ja sam bio u njemačko-hrvatskoj ekipi. Sudjelovanje na turniru je dogovoreno preko hrvatskog skauta koji je kontaktirao moju obitelj. Među igračima na ovom turniru bili su Franjo Ivanović, koji sada igra za Benficu, i Gabriel Vidović, koji je dugo bio u Bayern Münchenu, a sada igra za Dinamo Zagreb.
Igrao je za Njemačku U-19, ali izbornik Zlatko Dalić bio je ključan u njegovom dovođenju u reprezentaciju 2022. godine.
- Osjećao sam se brutalno dobro nakon njegovog poziva. Izbornik seniorske reprezentacije došao je čak u Njemačku kako bi me upoznao i stekao dojam o meni – u vrijeme kada mi u klubu nije išlo dobro, s malo minutaže i bez golova. Rekao je: "Stvarno te želimo."
Zanimljivo je da je vlasnik jedne trgovine koja se bavi prodajom acai jela koja se baziraju na uravnoteženoj i zdravoj prehrani.
- Oduvijek sam sanjao o vlastitoj trgovini u Hamburgu. Mnogi ljudi znaju taj osjećaj: imati vlastiti restoran, samo odeš za pult, uzmeš što želiš, ne moraš platiti ha-ha. Probao sam acai zdjelice u Frankfurtu, a kasnije u Splitu i obožavao sam ih. Tako da sam jednostavno krenuo u tom smjeru.
Za kraj je spomenuo i očekuje li poziv na Svjetsko prvenstvo.
- Ništa nije zajamčeno. Ali stvari mi u Freiburgu trenutno idu jako dobro, i za nas kao momčad i za mene osobno. Zabijam golove, igram 90 minuta i ulazim u dobar ritam. To je upravo ono što izborniku treba - igrači koji redovito igraju. Ako je tako, šanse se automatski povećavaju. Naravno, nadam se da ću biti na popisu putnika na SP.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
