Mateo Lisica se vratio na teren nakon borbe s mononukleozom. Povratak protiv bivšeg kluba, poništeni gol i ambicije s Dinamom! Hoće li titula opet u Maksimir
BORBA S MONONUKLEOZOM
Mateo Lisica otvoreno o teškoj borbi: Simptomi su trajali samo tri dana. Pio sam najgoru stvar
Čitanje članka:
4
min
Nogometaš Dinama Mateo Lisica (22) vratio se na teren nakon dva i pol mjeseca pauze zbog mononukleoze, a u razgovoru za klupske stranice detaljno je opisao izazovan period oporavka, frustraciju zbog prisilnog mirovanja te ambicije u pohodu "modrih" na dvostruku krunu. Mladi krilni napadač prošao je put od potpune nemoći do povratka u natjecateljski ritam, a njegova priča otkriva s kakvim se nevidljivim protivnikom borio.
Dva i pol mjeseca borbe s 'nevidljivim protivnikom'
Iako se nakon samo tri dana početnih simptoma osjećao potpuno normalno, Lisica je morao strogo mirovati. Krvna slika bila je neumoljiva.
- Prva tri dana imao sam neki oblik gnojne angine, nakon toga ništa. Dva i pol mjeseca nisam imao nikakve simptome, ali moja je krv pokazivala da to nije tako, da su mi jetreni enzimi povećani, da je virus i dalje u meni, slezena je bila uvećana. Ali ja to nisam osjetio. Trebao sam biti doma, osjećao sam se normalno, a nisam mogao ništa raditi. To je bilo loše, ali sam to prebrodio. Nadam se da se neće ponoviti.
To je za njega, kako kaže, bio najteži dio borbe. Oporavak je proveo u rodnoj Puli, pod nadzorom roditelja i uz poseban režim prehrane.
- Početkom prosinca sam se vratio u Pulu, mogao sam biti doma i ići kod none na ručak, to je to. Lagane šetnjice, hrana bez soli, hrana bez ulja, ništa prženo. Jednostavno, trebao sam sve izbaciti da mi se jetra smiri - prisjetio se Lisica, dodavši uz smijeh i najneugodniji dio terapije.
- Trebao sam piti meni najgore, trebao sam piti sirutku koja stvarno ima loš okus. Ali mama i moji roditelji su me tjerali da to moram piti. Mislim da je mi je puno pomogla. Morao sam odmarati po cijele dane iako sam se osjećao normalno, kao i sad. Ali takva je bolest, trebao sam to prihvatiti.
Vrijeme je kratio gledajući utakmice svojih suigrača na televiziji i igrajući videoigre. Priznao je da mu je nogomet jako nedostajao.
Filmski povratak protiv bivšeg kluba i poništeni gol
Sudbina je htjela da se na teren vrati upravo protiv bivšeg kluba, Istre, u pobjedi 4-0. Trener Mario Kovačević dao mu je priliku u posljednjih pola sata utakmice, a Lisica je umalo imao povratak iz snova. Već u prvoj akciji, nakon sprinta od 50 metara, zatresao je mrežu, no gol su mu poništili zbog zaleđa.
- Stvarno šteta što je bilo to malo zaleđe, bila bi to prava priča. Volio bih da je gol priznat iako je protiv Istre, ali u ovom trenutku za mene je najbitnije da se vratim u ritam, da se vratim automatizmima i stvarima koje sam prije odrađivao bez razmišljanja - rekao je Lisica.
Svjestan je da mu treba vremena za povratak u punu formu, no ne želi žuriti. Zdravlje mu je na prvom mjestu, pogotovo jer je svjestan opasnosti bolesti koju je prebolio, a koja je, kao u slučaju tenisača Marija Ančića, nekim sportašima i završila karijere. Plan je da veću minutažu dobije u Kup utakmici protiv Karlovca, no sve će ovisiti o procjeni liječničke službe i stručnog stožera.
'Obrana osvaja prvenstvo, a s Morisom ne moram ni razmišljati'
Otkako je ljetos stigao u Dinamo, Lisica je u 14 utakmica zabio dva gola i četiri puta asistirao, no statistika mu, kako tvrdi, nije prioritet, nego povezati se s momčadi. Posebno je istaknuo suradnju s desnim bekom Morisom Valinčićem, s kojim se poznaje još iz Istre.
- Moris i ja smo prošlu polusezonu pokazali da smo jako dobri na desnoj strani, pogotovo defenzivno. Poznajemo se, jednostavno ti automatizmi o kojima sam prije govorio, s njim neke stvari uopće ne moram razmišljati, prirodno dolaze. Kako bi rekli ljudi, obrana osvaja prvenstvo, a mislim da smo se u tome jako podigli.
Reprezentacija je san, ali Dinamo je sadašnjost
Svakodnevno uči o veličini i važnosti Dinama.
- Percepcija mi je uvijek ista. Dinamo je najveći hrvatski klub, to dokazuju trofeji i igre u Europi. Dosta sam naučio prolazeći kroz svlačionicu, ima slika dosta legendi, čak su nam brojevi sobe po nekim godinama. Nije lako doći iz male sredine u ovako velik klub. Naučio sam dosta navijačkih pjesma, lijepo mi je ovdje.
S 22 godine i u prvoj sezoni u Dinamu, Lisica ne želi sebi nametati pritisak poziva u reprezentaciju. Fokusiran je isključivo na klupske obveze i cilj mu je pomoći momčadi da vrati trofeje na Maksimir.
- U prošlosti sam si radio pritisak i to mi je doprinijelo stresu, bezveznim ozljedama i bio sam zbog toga loše. Reprezentacija je za mene san. Bio sam u Berlinu na Europskom prvenstvu s tatom i prijateljima i za mene je to nestvaran osjećaj, ali ne želim si stvarati pritisak. Moj jedini cilj je sada da odradim što bolje, a sve ostalo će doći kao nagrada. Meni je bitno da s Dinamom osvojim prvenstvo i Kup i da odemo što dalje u Europi.
Vraća li se titula u Maksimir?
- Ne želim ništa govoriti prije nego se dogodi da nas ne ureknem, ali ako nastavimo ovakvim igrama, možemo je osvojiti. Potrudit ćemo se, ali nikad se ne zna. Hajduk je bio ispred nas četiri boda u jednom trenutku, u prošlom kolu je za nas bilo +7. Nikad se ne zna, ali naš kadar i način kako sad igramo, kako ja to vidim, imamo velike šanse da je osvojimo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
