Metličić: Odlučit će glava, ne tijelo. Bronca im je veliki motiv

Natučeni smo, izubijani, s puno problema, ali svatko od ozlijeđenih igrača rekao je da će igrati za broncu makar i s jednom nogom. I to je velika stvar, rekao je Petar Metličić prizivajući ponos umjesto tuge.

- Ne, zaista ne treba biti tužan zbog poraza u polufinalu. Imali smo šansu, bili smo blizu, ali izgubili smo od momčadi koja je po mome mišljenju najbolja na ovom turniru. I uz sve što se događalo, pogotovo kad pogledamo tri dana unatrag, moramo biti ponosni na ovo što smo napravili - kaže Pero.

Nikad nije lako igrati te utakmice za treće mjesto, neće biti ni danas od 15 sati. S druge strane je sjajan protivnik, mlada i opasna Norveška koja će “gristi” do krajnjih granica. Treći je ovo put zaredom da se Hrvatska nalazi u ovakvoj ulozi. U Srbiji 2012. pobijedili smo Španjolsku i uzeli medalju, u Danskoj prije dvije godine protivnik je bio isti, ali ishod različit. I Pero Metličić može igračima iz prve ruke reći kako treba igrati takve utakmice.

- Bio sam kao igrač u osam polufinala, pet smo ih dobili, tri izgubili. Ali druga je stvar to što sam za broncu izgubio sve, sva tri puta - s kiselim smiješkom priča Pero, koji ne želi uspoređivati svoju i ovu generaciju.

- Većina ovih igrača još nema medalju i to je nešto sasvim drugo, bronca je za njih velik motiv. Otići kao pobjednik zadnji dan gotovo je jednako kao da si prvak Europe, a istovremeno nema ništa gore nego izgubiti tu utakmicu nakon svega. Moramo vjerovati da možemo, kao što smo vjerovali da možemo ono čudo izvesti protiv Poljske. I tu će puno više od tijela odlučivati glava - uvjeren je Metličić.

Nikad nije bilo više pesimizma nego prije odlaska u Poljsku, turnir je iz hrvatske perspektive bio “lud”, tonuli smo i dizali se, a nakon svega cilj je vratiti se kući s peticom. Petom medaljom. Zlato s EP-a i dalje je san, zadatak za neka sljedeća prvenstva, ali srebrima iz Norveške i Austrije te broncama iz Portugala i Srbije trebalo bi dodati još jednu broncu.

- Svi govore da jednu utakmicu odigramo dobro, pa sljedeću loše. Sad je vrijeme da opet budemo dobri.

Neka tako i bude, ranjeni kauboji to su zaslužili.