Mike Tyson zaradio je stotine milijuna i bankrotirao. A najteži udarac doživio je izvan ringa

Najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji, osuđenik za silovanje, otac koji je izgubio četverogodišnju kćer i boksač koji se vratio u ring s 58 godina. Netflixova dokumentarna serija ponovno otvara priču o Mikeu Tysonu (60) bez koje je nemoguće ispričati povijest boksa.

Michaelu Spinksu trebala je 91 sekunda da shvati ono čega se ostatak boksačkog svijeta već pribojavao. Toliko je trajala njegova borba s Tysonom u lipnju 1988. godine. Tyson je bio neporažen, vlasnik triju velikih pojaseva i čovjek za kojeg se činilo da će još dugo vladati teškom kategorijom. Imao je tek 21 godinu.

Petnaest godina poslije prijavio je bankrot. Tijekom karijere zaradio je, prema procjenama, oko 400 milijuna dolara, a u dokumentima o bankrotu naveo dug od 34 milijuna. Između tih dviju slika stali su zatvor, osuda za silovanje, raspad braka, droga i večer u kojoj je protivniku odgrizao komad uha.

Ali ni novac, ni pojasevi, ni zatvorska kazna nisu cijela Tysonova priča. U njoj su i ljudi koji su ga odgajali, a nisu dočekali njegove najveće pobjede. I četverogodišnja kći koju je izgubio u nesreći.

Netflix ju je ponovno otvorio četverodijelnom dokumentarnom serijom TYSON, dostupnom od 13. listopada. Redatelj Floyd Russ kroz četiri jednosatne epizode prati njegov uspon, padove i život poslije boksa, uz razgovore s Tysonom i ljudima iz njegove blizine. 

- Većina ljudi previše se boji objektivno pogledati vlastiti život i želi se prikazati junakom svoje priče. Ali ako smo doista objektivni, znamo da nikad ne možemo biti junaci vlastite priče. Moramo se moći suočiti s čovjekom u ogledalu, prihvatiti dobro i loše, kako bismo potpuno sagledali ono što smo učinili u životu - poručio je Tyson u najavi serije. 

Prije nego što su ga se bojali, bio je dječak kojeg su maltretirali

Rođen je 30. lipnja 1966. u Brooklynu. Odrastao je u siromaštvu, a obitelj se preselila u Brownsville, njujoršku četvrt u kojoj je rano upoznao nasilje i kriminal. Budući najstrašniji teškaš svijeta nije bio dijete kojeg su se svi klonili. Naprotiv, bio je meta vršnjaka. 

- Nisam htio ići u školu jer su me maltretirali. Bio sam jako debeo i šuškao sam dok sam govorio. Očajnički sam želio biti poput tih navodnih opasnih momaka - prisjetio se u razgovoru za BBC 2013. godine.

Pokušaj da im se približi odveo ga je na ulicu i u sukobe sa zakonom. Još kao dječak završio je u popravnom domu u državi New York. Ondje ga je primijetio Bobby Stewart, bivši boksač koji je radio s maloljetnicima. Prepoznao je da Tyson ima nešto što se ne može naučiti i povezao ga s trenerom Cusom D’Amatom. 

Bio je to susret koji mu je promijenio život.

D’Amato nije postao samo njegov trener. Postao mu je skrbnik i čovjek s kojim je razvio odnos nalik onome između oca i sina. Nakon što je Tysonova majka Lorna umrla 1982., taj je odnos dobio još veću važnost. Dječak koji je dotad pripadao ulici dobio je dom, raspored i cilj.

D’Amato ga je učio prepoznatljivom stilu borbe: rukavice uz obraze, stalno pomicanje glave, izbjegavanje udaraca i nagli ulazak na distancu s koje može napasti. Tyson nije imao građu kakvu se očekivalo od dominantnog teškaša. Bio je visok oko 180 centimetara, niži od mnogih protivnika, ali iznimno brz i eksplozivan. 

Nije, dakle, pobjeđivao samo zato što je snažno udarao. Znao je doći dovoljno blizu da protivnik tu snagu osjeti.

Čovjek kojem je obećao naslov nije ga dočekao

Profesionalac je postao 1985. godine. Svih 15 borbi koje je odradio te godine završio je nokautom. Dok su drugi boksači gradili karijere, Tyson je protivnike rušio tempom zbog kojeg ga je bilo nemoguće ignorirati.

D’Amato nije dočekao njegov najveći trenutak. Umro je 4. studenoga 1985., otprilike godinu dana prije nego što će njegov učenik postati svjetski prvak. Tyson je ostao bez čovjeka koji mu je dao mnogo više od boksačkog znanja. Trenerski posao preuzeo je Kevin Rooney, a uspon se nastavio. 

- Obećao sam mu da ću biti najveći borac svih vremena - prisjetio se Tyson u dokumentarcu njihova posljednjeg razgovora.

Dana 22. studenoga 1986. u drugoj je rundi nokautirao Trevora Berbicka i osvojio WBC-ov pojas. S 20 godina postao je najmlađi svjetski prvak u povijesti teške kategorije. Taj rekord i dalje pripada njemu.

Nije se zaustavio na jednom naslovu. U ožujku 1987. pobijedio je Jamesa Smitha i uzeo WBA-ov pojas, a u kolovozu svladao Tonyja Tuckera i pridodao IBF-ov. Držao je sva tri velika naslova. 

Slijedili su Larry Holmes pa Michael Spinks, kojeg je riješio za spomenutu 91 sekundu. Tysonove borbe postale su događaji u kojima je pitanje često bilo koliko će protivnik izdržati. Do prvog poraza stigao je do omjera 37-0. 

U Tokiju je završila priča o nepobjedivosti

Izvan ringa stvari su se raspadale mnogo prije nego što je izgubio naslov. Godine 1988. oženio se glumicom Robin Givens, ali brak je završio razvodom već sljedeće godine, uz njezine optužbe za fizičko zlostavljanje. Tyson je poslije javno priznao da ju je udarao.

Nakon smrti D’Amata i menadžera Jimmyja Jacobsa približio se promotoru Donu Kingu. Sportski je još bio na vrhu, no privatni život pratio je sve veći broj problema.  A onda je došao Tokio.

James Buster Douglas 11. veljače 1990. napravio je jedno od najvećih iznenađenja u povijesti boksa. Zaustavio je Tysona u desetoj rundi, uzeo mu naslove i pokazao da čovjek kojeg su mnogi smatrali nedodirljivim ipak može izgubiti. Tyson je nakon toga nanizao četiri pobjede. Boksački povratak bio je moguć. No ono što je slijedilo nije imalo veze s izgubljenim pojasom. 

Osuđen je za silovanje, u zatvoru je proveo tri godine

U srpnju 1991. u Indianapolisu je upoznao 18-godišnju Desiree Washington, sudionicu izbora Miss Black America. Washington ga je optužila za silovanje, a Tyson je u veljači 1992. proglašen krivim. 

Dobio je desetogodišnju kaznu, od čega su četiri godine bile uvjetne, odnosno šest godina zatvora. Na slobodu je izašao u ožujku 1995., nakon što je odslužio tri godine. 

To nije tek još jedna kontroverza u životopisu slavnog sportaša. Tyson je osuđen za silovanje. Njegova sportska veličina, teško djetinjstvo i kasniji pokušaji da drukčije živi ne mijenjaju tu činjenicu.

Boks ga je nakon izlaska iz zatvora ponovno dočekao. Već 1996. pobijedio je Franka Bruna i Brucea Seldona te vratio dva svjetska pojasa. Opet je bio prvak, ali nije ponovno uspostavio dominaciju kakvu je imao desetljeće ranije.

Dvaput je ugrizao Holyfielda

Evander Holyfield pobijedio ga je u studenome 1996., prekidom u 11. rundi. Uzvrat, održan 28. lipnja 1997. u Las Vegasu, trebao je dati odgovor može li Tyson uzvratiti. Umjesto toga, ostao je zapamćen po prizoru koji je zasjenio gotovo sve njegove nok aute.

U trećoj je rundi ugrizao Holyfielda za desno uho i odgrizao mu dio. Sudac Mills Lane oduzeo mu je dva boda i dopustio nastavak, ali Tyson je potom ugrizao i drugo uho. Diskvalificiran je i ostao bez boksačke licence. 

Godinama poslije objašnjavao je da je bio bijesan zbog Holyfieldovih udaraca glavom i da je izgubio kontrolu. To je bilo njegovo objašnjenje, ne opravdanje za ono što je napravio. 

Kad je ponovno dobio dozvolu za borbu, još je mogao pobjeđivati, ali problemi su se nastavili. Godine 1999. ponovno je završio u zatvoru nakon napada na dvojicu muškaraca poslije prometne nesreće. Izrečena mu je jednogodišnja kazna, od koje je odslužio nekoliko mjeseci.

Lennox Lewis 2002. nokautirao ga je u osmoj rundi. Bio je to jasan odgovor svima koji su se još nadali da Tyson može ponovno zavladati teškom kategorijom.

Stotine milijuna nisu bile dovoljne

Posljednju profesionalnu pobjedu ostvario je 2003. godine, nokautom nakon samo 49 sekundi. Iste je godine prijavio bankrot. Procijenjenih 400 milijuna dolara zarade nije ga zaštitilo od dugova koji su narasli na 34 milijuna. 

Bile su to brojke teško spojive s čovjekom koji je nekoć bio među najvećim sportskim zvijezdama na svijetu. Ali Tysonova slava i njegovo financijsko stanje odavno više nisu išli zajedno.

Nakon poraza 2004. i 2005. povukao se iz boksa. Nastavio se boriti s ovisnošću, o kojoj je poslije otvoreno govorio. Krajem 2006. uhićen je zbog vožnje pod utjecajem i posjedovanja kokaina. Sljedeće je godine priznao krivnju te dobio uvjetnu kaznu za posjedovanje droge i jedan dan zatvora za vožnju pod utjecajem. 

– Na početku, dok djeluje, osjećaj je nevjerojatan. Čini ti se da ne možeš pogriješiti. A onda postane ružno. Ne znaš da si ovisan o drogi dok nije prekasno – govori u dokumentarcu.

Kći Exodus imala je samo četiri godine

U svibnju 2009. njegova četverogodišnja kći Exodus stradala je u nesreći povezanoj s trakom za trčanje u obiteljskom domu. Tyson, koji je dotad preživio zatvor, bankrot i raspad karijere, izgubio je dijete.  To je dio njegove biografije koji ne treba uspoređivati s porazima u ringu. Nije bio sportski neuspjeh iz kojeg se može vratiti novim pripremama i sljedećom borbom.

Tyson je otac sedmero djece i ženio se triput. Nakon Robin Givens bio je u braku s liječnicom Monicom Turner, s kojom ima dvoje djece. U lipnju 2009. oženio se Lakihom Kiki Spicer, s kojom ima kćer Milan i sina Moroccoa.

Istodobno je počinjao novi dio njegova javnog života. U komediji Mamurluk iz 2009. pojavio se kao on sam, a poslije i u nastavku. Dobio je vlastitu animiranu seriju, napisao autobiografiju i izašao na kazališnu pozornicu s monodramom Undisputed Truth, koju je na Broadwayu režirao Spike Lee. 

Čovjek kojeg su gledatelji nekoć plaćali da gledaju kako udara sada ih je privlačio time što govori o sebi. O njegovu životu snimljen je i dokumentarac Tyson, prikazan u Cannesu 2008. godine.

U ring se vratio s 58 godina

Ni tu priča nije završila. U studenome 2024. Tyson se vratio u profesionalni ring protiv Jakea Paula, internetske zvijezde koja je boksačku karijeru izgradila dobrim dijelom i na sposobnosti da privuče pozornost. Razlika među njima bila je 31 godina. 

Tyson je imao 58 i tijelo koje više nije moglo pratiti uspomenu na njega. Tijekom osam rundi pogodio je samo 18 udaraca, nasuprot Paulovih 78, te izgubio jednoglasnom odlukom sudaca. Bio je to profesionalni meč, ali i televizijski događaj oslonjen na ime čovjeka čiji je vrhunac završio desetljećima ranije. Pokazao je koliko je Tyson još privlačan publici, ali i koliko je velika razlika između legende i njezine sadašnjosti.

Njegov profesionalni omjer danas je 50 pobjeda i sedam poraza, uz dva meča bez odluke. Čak 44 pobjede ostvario je nokautom. U Međunarodnu boksačku kuću slavnih primljen je 2011. godine. 

Sada, u 61. godini života, ponovno sjedi pred kamerom i govori o svemu što je ostalo iza tih brojki. Netflixova serija vraća se dječaku iz Brooklyna, prvaku, osuđeniku, ovisniku i ocu. Sve su to dijelovi istog života, ali nijedan sam za sebe nije dovoljan da ga objasni. 

Tysonovu priču zato nije pošteno svesti ni na bajku o dječaku koji je uspio ni na priču o prvaku kojeg su uništili drugi. Imao je ljude koji su mu pomogli, gubitke koje nije mogao spriječiti i odluke za koje je sam odgovoran. S 20 godina postao je najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji. Četrdeset godina poslije taj rekord još stoji. Sve ostalo u njegovu životu bilo je mnogo nestabilnije.

(*uz korištenje AI-ja)