Moj dida i ja: Svemu me naučio, on je najzaslužniji za sve ovo...

Dominik je oduvijek bio lud za sportom. Rijetki su mu mogli parirati u košarci, dominirao je u gađanju trica, a odlično igra i odbojku, kaže Domagoj Muić, jedan od najboljih prijatelja Dominika Livakovića.

Kao dijete iz grada košarke prvo je počeo igrati, pogađate, košarku. Gađao je trice, kažu prijatelji, poput Reggija Millera, a najdraži koš zabio je 2008. u Višnjiku. Da, Livi je zabio prvi koš u Dvorani “Krešimir Ćosić”. Gradnja dvorane bila je pri kraju, nije bilo ni parketa, no taman su postavljali koš. I baš u tom trenutku u dvorani je bio Livaković, uzeo loptu u ruke i zabio prvi koš u povijesti dvorane.

- Kao svako dijete u Zadru, i Dominik je volio gledati košarku, ali nikad nije bio član Tornada. Više bi uživao u sportu i utakmicama, rekao bih da je bio ‘normalan’ navijač - rekao je Muić.  

- Poznajemo se još iz osnovne škole, kad smo bili četvrti ili peti razred. On je bio generacijski mlađi godinu dana, a pohađali smo OŠ ‘Šimun Kožičić Benja’. Oduvijek je bio razigran i simpatičan, pun energije i entuzijazma, pravi pozitivac.

Kakav je bio u školi?

- Uvijek je bio dobar učenik, iako mu škola nikad nije bila prioritet. Bila mu je sekundarna, a kasnije je išao u sportski razred Gimnazije ‘Vladimir Nazor’. Nikad nije bio opterećen izlascima poput vršnjaka, uvijek samo sport.

Livaković razmišlja i o postigračkim danima, želi se i visoko školovati. U Zagrebu je upisao diplomaciju i međunarodne odnose.

- Ma teško da će od toga biti nešto, ali tko zna. Kod njega postoje neke naznake da bi mogao poslije igračke karijere ići u tom smjeru, siguran sam da bi se snašao i u diplomaciji.

U rodu sa Skoblarom

Livaković sjajno igra i mali nogomet.

- Fantastično! Kad igramo, Dominik nikad ne brani, nego igra. 

A njihova je školska generacija u malom nogometu bila uspješna...

- Zamalo smo se plasirali na državno natjecanje, a najjači adut je bio baš Livaković. Većina smo bili ‘osmaši’, on je bio sedmi razred, a bilo mu je nemoguće zabiti gol. Livaković je mogao biti i napadač, jer je rod s - Joškom Skoblarom!

- Da, oni su rod, njegova se majka (Manuela) preziva Skoblar i s te su strane vrlo bliski. Tko zna, da je i Dominik htio zaigrati u polju, možda bismo danas imali još jednog velikog napadača iz loze Skoblar.

Dominik je sin Zdravka Livakovića, bivšeg državnog tajnika Ministarstva prometa.

Poniznost je vrlina

- Moj pradjed i otac Joška Skoblara bili su braća - rekao je Livaković.

Počeo je braniti zbog Ikera Casillasa, danas se divi Davidu De Gei, a pamti dan kad je upoznao Gianluigija Buffona. Prvi nogometni trener bio mu je Josip Miočić, pa se ‘preselio’ kod Damira Čaćića, dok su ga vratarski odgojili pokojni Jakov Pinčić te Deda Nježić.
Jedna od važnijih osoba u životu Dominika Livakovića bio je pokojni djed Vojmil, liječnik, radiolog, te bivši član uprave KK Zadar. Sve pobjede i uspjehe Dominik posvećuje djedu.

- Od početaka je djed bio uz mene i on je najzaslužniji za ovo gdje sam danas. Naučio me puno o životu, a poniznost je bila na prvome mjestu. I danas je upravo poniznost moja glavna životna vrijednost - rekao je Livaković, sjajni golman i, kako kažu prijatelji, ljudina i čovjek od riječi.