'Morao sam pobjeći u Hrvatsku kako me u Iranu ne bi ubili...'

U Iranu stadion nosi njegovo ime. U rodnom mu je Mianehu ulica nazvana po njemu, čak je i banka nazvana po njemu. U Teheranu ima ogroman stan, vozi Porsche i sportska je ikona. To je samo dio referenci bivšeg vrhunskog iranskog tekvandoaša Yousefa Karamija (36). Karami je prošli mjesec došao u Hrvatsku i postao jedan od trenera najboljeg hrvatskog taekwondo kluba u muškoj konkurenciji - Jastreba.

Pokretanje videa...

01:12

- Završio sam karijeru prije četiri godine i poželio sam se ostvariti kao trener. Imao sam ponude pet zemalja, zvali su me iz Šri Lanke, iz Kine... Ipak, htio sam u Europu, a svi su mi kazali da je Hrvatska idealna zemlja. Doista, slični ste nama Irancima, talentirani, a veliki radnici. Motiv mi nije bio novac - počinje svoju priču Karami, osvajač olimpijske bronce u Ateni 2004. godine.

Karami je i dvostruki svjetski prvak iz 2003. i 2011. u kategorijama do 87 i 84 kilograma. Ušao je u povijest taekwondoa pobjedom nad Amerikancem Stevenom Lopezom koji je bio peterostruki svjetski prvak i do tog trenutka nedodirljiv.

Iz Irana nije otišao zbog političkih netrpeljivosti.

- Ma kakvi, vjerujte mi, Iran je sigurna zemlja. Pa ne bih ostavio ženu i djecu tamo da zemlja nije sigurna. Nikakvi Amerikanci, nikakve invazije. Mediji iskrivljuju sliku - uvjerava nas Karami pa dodaje:

- Jedva čekam da mi se u Hrvatskoj priključe žena i dvoje djece. Sad sam tu poput malog djeteta. Ne znam oprati veš, čak ni kajganu ne znam napraviti, puno mi pomažu ljudi iz kluba, priča kroz smijeh.

Yousefa u Iranu obožavaju i zbog mnogih stvari izvan sporta.

- Da, prodao sam svoju brončanu medalju sa Olimpijskih igara na aukciji kako bih pomogao žrtvama stravičnog potresa u mom rodnom gradu. Uništeno je 3000 domova... Jedan iranski biznismen kupio je moju medalju, ali bio je toliko ganut da mi ju je htio vratiti, a nudio mi je da novac zadržim. Nisam to htio učiniti pa sam čovjeku rekao da je preda mojoj majci, njoj je to puno značilo. Ma znate što, bolje da ne pričam o sebi i svom humanitarnom radu. Pomažem puno, ali ne želim se isticati na taj način - kaže skromni Karami, a ubacuje se njegov učenik Ali Noghandoost (28):

- Reci ljudima da daješ i krv... Ma Karami je vrhunski čovjek. Još ne mogu vjerovati da je došao u Hrvatsku i da me trenira. Prije par godina sam maštao da ga upoznam, da se slikam s njim. A sad smo svaki dan u dvorani i treniramo.

Inače, Ali je već četiri godine u Hrvatskoj i priprema se za kvalifikacije za Olimpijske igre.

- Da, uskoro idem na kvalifikacije u Dohu. Borit ću se pod zastavom međunarodne reprezentacije izbjeglica. Još godinu dana moram biti u Hrvatskoj da bih dobio državljanstvo, a onda ću s guštom nastupati za vas - priča nam Ali na tečnom hrvatskom jeziku. 

- Dvije godine trebale su mi da ga naučim. Znam i ovaj zagrebački sleng, haha. Prvo sam bio u Austriji, htio sam s njima na Olimpijske igre u Rio, ali tamošnja vlast nije htjela da ih predstavlja izbjeglica... U Hrvatsku sam došao s bratom i ovdje mi je predivno. Završio sam ovdje i fakultet za trenera.

Noghandoost je iz Irana otišao iz nekih drugih razloga. Priča nije tako blistava kao kod trenera mu Karamija...

- Gledajte, ja sam kršćanin, a to u tom svijetu nije poželjno. Pa tamo za prelaske s islama na kršćanstvo možete dobiti i po 10-20 godina zatvora. Da ne govorim ako postanete neki svećenik ili vjerski lider... Za takve stvari ubijaju. Prije četiri mjeseca umrla mi je majka pa sam morao lagati da se mogu vratiti u domovinu i provesti zadnje dane s njom. Morao sam skrivati da sam kršćanin - priča nam svoju tužnu priču Ali.

Karami je u Hrvatsku došao preko programa sufinanciranja Europske unije "Sport kao sredstvo integracije i socijalne uključenosti izbjeglica". Ne želi se zaustaviti samo na tome.

- Treba ići korak po korak, ništa od ovog što sam napravio nije došlo preko noći. Prvo se želim dokazati u Jastrebu pa na državnoj razini, a onda bih jednog dana htio biti hrvatski izbornik. Moram detektirati zašto vam je muška reprezentacija toliko slabija od ženske - viđenje je Karamija.

Karami je inače doktor psihologije, a završio je i kineziologiju i drugačije pristupa treninzima.

- Baš nas je podigao. Odmah je unio jednu novu energiju. Odmah nam je kazao da možda u početku rezultati neće biti na top razini, ali ako ga budemo slijedili oni neće izostati. Taj psihološki aspekt u sportu mu je jako bitan - hvali svog trenera Ali.

Yousef je i veliki pratitelj nogometa.

- Svakodnevno viđam sportaše koji bi bančili, pili, zabavljali se, a istodobno žele vrhunski rezultat. Vaši Rakitić, Modrić i Perišić pokazatelj su kako se treba odnositi prema sportu. Oni vašoj djeci moraju biti uzori, jako su popularni u Iranu. Ljubav Iranaca prema vašem nogometu traje od Miroslava Ćire Blaževića i Branka Ivankovića koji su kod nas napravili sjajne stvari. Ivanković je malo popularniji od Ćire, imao sam ga čast upoznati. Pa on je s Persepolisom čuda napravio, osvojio par naslova, nije mogao hodati po ulici od silne vojske navijača koja ga je obožavala. Za Persepolis navija 30 milijuna ljudi - završio je iranski stručnjak.