Mourinho se nije udostojio pojaviti na Interovu slavlju

Josea Mourinha se ili mrzi ili obožava. Sredine jednostavno nema. Kontroverzni trener nema dlaku na jeziku, često je u sukobu sa svima koji ne misle kao on. Istovremeno je promišljen i vjerojatno o svakom potezu razmišlja šahovski. Možda je lucidno procijenio da su mu navijači ključna potpora i mnogo je uložio u međusobni odnos. Nakon pobjede u Barceloni trčao je prema tribinama. I u Madridu je prema navijačima dizao ruke. Cijelu sezonu kunuo se u klub i fanove, no kad je trebalo proslaviti povijesni uspjeh Intera, on je ostao Madridu.
‘‘Ja, ja, ja’’, Mourinho je uvijek gurao samog sebe u prvi plan.
Da, vjerojatno je on trenutačno najbolji trener na svijetu, no to mu ne daje za pravo da od svakog kluba u kojemu radi napravi privatnu ‘‘prćiju’’. Inter je u Milanu dočekalo više od 100.000 navijača. Mnogi su skandirali njegovo ime i njega željeli vidjeti s Interovom medaljom oko vrata. Ali velikog trenera nije bilo. Jose je za to vrijeme u Madridu ‘‘koketirao’’ s Realom. Portugalac je u još jednom pokušaju stvaranja kulta ličnosti još jednom pokazao da “samo svoju sliku ljubi”. Trebao je doći s Interovom momčadi na navijačku proslavu, pa sve da je to bilo zadnje što mu se u tom trenutku radilo. Ispadima, podbadanjima i vrijeđanjem konkurencije Mourinho je zabavljao navijače, no ovim potezom je pokazao je kako mu njihova naklonost ne znači baš ništa. Bonton baš i nije mogao učiti u visokim trenerskim školama...