Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
TKO JE PETAR SUČIĆ? Po struci je prometnik, a s bratićem Lukom nikako ne može na zelenu granu kad na stol dođe tema tko je za Dinamo, tko za Hajduk. Roditeljima je kao zahvalu kupio nove automobile
Skupljao je iskustvo u profesionalnom nogometu igrajući za Zrinjski, baš kao što je i jedan od njegovih idola, a danas suigrač Luka Modrić. I to ljeto, kad ga je nakon posudbe tadašnji trener "modrih" Igor Bišćan pozvao na pripreme u Brdo kod Kranja u Sloveniju, mnoge je iznenadio trkačkim sposobnostima i ekspresnom prilagodbom. Danas je ponajbolji igrač "vatrenih", punokrvni nasljednik Marcela Brozovića, ali i čovjek koji je s milanskim Interom pokorio konkurenciju u Italiji. Petar Sučić, momak iz mjesta Kandija, nedaleko od Bugojna u središnjoj Bosni, napredovao je korak po korak dok nije napredovao među zvijezde.
POGLEDAJTE GALERIJU: Vjenčanje Petra Sučića
- Prve nogometne korake napravio sam u Bugojnu, tamo sam kao klinac počeo trenirati u nogometnoj akademiji Sport Prevent. Treneri iz te akademije često su skupljali djecu i vozili ih na treninge, tako su jednom zapazili i mene dok sam igrao nogomet na betonskom igralištu ispred kuće. I tad su me pozvali da dođem i počnem trenirati - govorio je Sučić jednom prilikom u intervjuu za 24sata pa dodao:
- Moji me nikad nisu slali na neki sport, mi smo odrasli na selu, pa je uvijek bilo puno posla oko kuće. Rekao sam svojima doma kako me jedan trener pozvao da dođem trenirati nogomet, oni su mi rekli da odem pa vidim kako će mi se svidjeti. Nisu puno znali o tome, a meni se svidjelo. I počele su dolaziti nagrade, pa sam se ozbiljnije posvetio tome. Nikad nisam trenirao niti jedan drugi sport.
A taj posao oko kuće, uz oca Branka i majku Marijanu, brata Ivana (18), također nogometaša Zrinjskog, i sestre Moniku, Amandu i Branku, nije bio nimalo glamurozan.
- Roditelji mi se bave kućanskim poslovima, uzgajamo stoku, imamo mini-farmu, pa tu uvijek ima puno posla. I te sam stvari naučio raditi još odmalena, dobro se snalazim sa životinjama.
Kad je lani potpisao za Inter u transferu vrijednom oko 16,5 milijuna eura, u razgovoru za Gazzettu dello Sport je precizirao:
- Odrastao sam na farmi, muzao sam krave, baka mi je platila nogometnu školu, a tata me tjerao da u igri koristim obje noge.
Godinama kasnije, dok je bio u Dinamu, kao da nije zaboravio da je i on sam počinjao na betonu. Pa je tako, dok je išao u kupnju, prihvatio poziv skupine dječaka na jednom parkingu na Trešnjevci, zarolao loptu nekoliko puta i priuštio im uspomene za cijeli život.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:37
Završio je srednju prometnu školu, ali nam je priznao da se nikad ne bi bavio time. Da nije profesionalni nogometaš, igrao bi ga amaterski, a uz to radio bilo što, pa možda upravo i poslove vezane uz stoku uz koje je naučio što znači zaraditi za kruh.
Priznao je da nema ničije postere na zidu ni klasične uzore, ali da njeguje stil upravo ranije spomenutih Modrića i Brozovića, Matea Kovačića, ali i ikonskog trojca Barcelone: Xavi, Andres Iniesta, Sergio Busquets, Lionel Messi. Tu je i Cristiano Ronaldo, protiv kojega će zaigrati u borbi za osminu finala Mundijala. Za reprezentaciju, kao i klub, redovito istrči ponajveću kilometražu na terenu. Još je kao 20-godišnjak u Sloveniji trčao gotovo 13 kilometara na pripremama.
- Pluća me slušaju, oduvijek sam imao trkačke kapacitete, ali želim ih nadograditi. Svi se čude mojim trkačkim brojkama, kažu mi kako se ti rezultati teško postižu i u najjačim europskim ligama. Ne zamaram se time, samo izađem na teren, radim ono što mislim da trebam. I uvijek ispadne da pokrijem velik dio terena - govorio nam je.
Kad je sa 17 godina kao kapetan ulaznih juniora Zrinjskog trenirao s prvom momčadi, dogodio se poziv koji mu je promijenio karijeru.
- Zvali su me agenti, rekli kako postoji mogućnost da odem u Dinamo. Taj se posao brzo i ostvario, Dinamo je za mene platio 200.000 eura pa mi zbog toga nije bilo svejedno. Kao klinac nisam razmišljao o novcu, ali kad netko za vas plati toliko, jasno je i kako od vas ima velika očekivanja, to se trudim opravdati - govorio nam je.
Te je godine bio i reprezentativac Bosne i Hercegovine. I nastupao je za kategorije do 19 i 21 godinu za "zmajeve", nitko ga iz HNS-a nije zvao do prve (polu)sezone u Dinamu kad je Stipe Pletikosa odradio posao i privolio ga da promijeni sportsko državljanstvo.
Neki su ga u Bugojnu tad žestoko prozivali pa i vrijeđali. Ermin Zec, nekad najbolji igrač HNL-a, zavapio je da igrači koji jednom nastupaju za BiH više ne bi smjeli mijenjati reprezentaciju, da je "očito živio u drugom gradu". Bivši trener iz Sport Preventa Ibrahim Dagoja tad ga je žestoko napao napisavši kako se nada da će se nekad sresti na ulici da mu sve može reći, da je sramota grada, da je zaboravio odakle je došao i tko ga je gurao kad nitko nije znao za njega.
Petar mu, unatoč sramotnim i nepoštenim kritikama što je kao bosanski Hrvat, eto, odlučio, odlučio nastupati za Hrvatsku, nije javno odgovarao, već je polako nastavio graditi karijeru bez da ga itko gura. Debitirao je u rujnu 2024. na gostovanju baš kod Portugala u Ligi nacija, u porazu 2-1, a te je jeseni ubilježio maestralnu partiju na gostovanju kod Poljske u Varšavi (3-3), gdje je zabio krasan gol i asistirao Martinu Baturini, s kojim se poznaje u dušu. I kad je nakon toga slomio metatarzalnu kost u stopalu i morao pauzirati nekoliko mjeseci, strpljivo je čekao na red na liječnički pregled u KB-u Merkur, odgovarajući na pitanja navijača.
Velika mu je želja bila zaigrati s bratićem Lukom Sučićem, sad ga je gotovo dostigao po broju utakmica za "vatrene" (Petar je na 20, Luka na 22). Petrov stric Željko je, naime, zbog rata otišao u Austriju, u Linz gdje se Luka rodio. Bugojno je tad moralo napustiti 13.000 ljudi. Kandija je teško stradala, Armija BiH sravnila ju je sa zemljom, kao i mnoga druga hrvatska mjesta u Bugojnu i okolici. Životni putovi su im se razdvojili, ali su se ponovno spojili u reprezentaciji. I dok jedan briljira u Interu, a drugi u Real Sociedadu u Španjolskoj, ne zaboravljaju rodnu grudu.
Tako su na Božić 2024. proveli blagdane u Bugojnu i iznenadili župnika u Kandiji, don Tadiju Tadu Ivoša, kad su se pojavili na polnoćki s obitelji. Posebno je sretna i ponosna bila baka Terezija kojoj je srce bilo puno.
- Primjer su prave nazaretske, skromne, jednostavne obitelji. Svi su bili i na polnoćki, nisu se isticali. Crkva je bila prepuna, tek poslije sam vidio da su sjedili u drugom redu. Pitao sam ih: "Zašto mi se niste javili?", a oni su kazali: "Župniče, svi ovdje su jednaki. Puno je vjernika". Uvijek kad dođu u rodni kraj, redovito dolaze na svetu misu - rekao je župnik za ABCportal.
O povezanosti sa zavičajem dovoljno govori činjenica kako je Petrov stric i Lukin otac Željko sa suprugom Branislavom kupio zemljište i kuću u Kandiji. Ali unatoč krvnom srodstvu i sjajnom nogometnom umijeću, jednu stvar ipak ne dijele. Pripadnost nogometnom klubu.
- Ja sam dinamovac. Tako je to bilo oduvijek, njegovi su navijali za Hajduk, moji za Dinamo. Ali nema tu drame, nema nikakvih svađa. Nitko nije baš onako vatreni navijač u Dinamu, svi iskreno podržavaju nas obojicu. Luka je stariji, puno više toga je osjetio u nogometnom svijetu, svaki njegov savjet mi je dobrodošao - govorio nam je prije tri godine, kad je ostvario san zaigrati uz Arijana Ademija, uz čiji se dres nekad u rodnoj kući fotografirao.
A ove je godine, u znak zahvalnosti, roditeljima priuštio i nove automobile, što je ponosni otac podijelio na društvenoj mreži.
Danas su Petar i Luka s Hrvatskom na Svjetskom nogometnom prvenstvu, na ponos svoje Kandije, Bugojna i bosanskohercegovačkih Hrvata. Petru su tek 22 godine, a nakon nogometnih uspjeha ove mu se godine smiješi i važan životni događaj: supruga Matea, djevojački Rak, Šibenčanka, uskoro će na svijet donijeti i malog nasljednika.
24sata © 2026
