Najgore što se i navijači pomalo privikavaju na osrednjost kluba

Prije tek nešto više od mjesec dana turski su mediji objavili priču kako je Igor Tudor kontaktirao čelnike Galatasaraya i tražio od njih da puste marokanskog ofenzivnog veznjaka Younesa Belhandu na posudbu u Hajduk. Koliko je u cijeloj priči bilo istine možda i najbolje svjedoči komentar jednog od čelnika Hajduka, koji je na spomen dovođenja Belhande kazao: ''Kamo sreće da u tome ima imalo istine ali mi nemamo novca da dovedemo takvoga igrača''.

Pokretanje videa...

02:27

Hajdukovci u Istanbulu | Video: HNK Hajduk

KOMENTAR Više od poraza Hajduka boli što ga navijači nikad nisu ispratili s tako malo nade kao u Istanbul

Mjesec dana kasnije, Belhanda je zabio gol i bio jedan od ključnih igrača u pobjedi Galatasaraya nad Hajdukom. I to je ta presudna razlika između Terimove i Vukasove momčadi, između Galatasaraya koji je započeo utakmicu bez petorice standardnih a opet ima dovoljno individualne kvalitete da u svakom trenutku mogu riješiti utakmicu, i Hajduka koji je sve svoje igrače takve klase bio prisiljen odavno prodati. Nije Belhanda bolji igrač ni od Pašalića, ni od Vlašića..., ali što to vrijedi kad Hajduk nema novca za plaćanje igrača takve klase. I dok god je tome tako, bit će osuđen na ovakve rezultate u Europi.

Za prolaz u Europi trebaju se poklopiti barem dvije stvari, dobar ždrijeb i kvalitetna momčad. U zadnjih deset sezona koliko se Hajduk nije plasirao u skupine Europske lige, nikad se nisu poklopile obje. Ili su u ždrijebu izvukli objektivno jače protivnike poput Galatasaraya, Evertona, Dnjipra, Intera..., ili iz razno raznih razloga nisu posložili momčadi koja je mogla i morala proći objektivno prolazne Maccabi Tel Aviv, Slovan Libereca, FCSB..., da ne spominjemo sramotna ispadanja od Gzire, Dile Gori... Nakon ispadanja od Galatasaraya jedino što se može konstatirati je da se Hajduk nije osramotio, naravno, ako je to nekome više uopće ikakva utjeha.

Već deset sezona Hajduk je bez plasmana u skupine Europske lige, ali na stranu Europa, osam sezona nisu bili ni drugi na prvenstvenoj ljestvici, a sedam sezona nisu osvojili trofej... Previše da bi bilo slučajno, ili da bi se opravdalo samo nesrećom. Pogotovo kad se tome doda podatak da je Hajduk u zadnjih nekoliko sezona i te kako živio na visokoj nozi i rekordno visokim budžetima i plaćama.

HAJDUKOVCI NAKON PORAZA 'Zadnjih godina nismo opravdali ime kluba, ali sad smo ponosni'

Ono što je u cijeloj priči najgore je da se navijači već pomalo navikavaju na osrednjost. Na stranu to što Hajduk više ne može proći ozbiljnog protivnika u Europi, ali već je postalo normalno i da je ''Dinamo klasa za sebe'', a glavni konkurenti za plaman Rijeka, Osijek... U isto je vrijeme Hajduk potrošio više od 150 milijuna eura, a više od polovine budžeta punio je prodajama igrača! Takvo iscrpljivanje resursa ne bi izdržala ni puno jača Akademija, ni puno jači klub od Hajduka. Pogotovo kad se zna da je većina tog novca potrošena 'za život', za astronomske plaće i polu igrače dovedene sa strane, od kojih se na prste jedne ruke mogu nabrojati oni koji su svojim igrama i odštetama opravdali ulaganja. U isto vrijeme nemogućnost dovođenja pravih pojačanja, poput recimo spomenutog Belhande, pravdala se neimaštinom, a slični ili veći iznosi trošeni su na dovođenje četiri – pet poluigrača koji su završili na klupi ili nikad nisu ostavili ozbiljniji trag!? I za to nitko nikad nije preuzeo odgovornost...

Loše upravljanje, nepostojanje jasne strategije i vizije te ogroman nesrazmjer između nabujalih troškova poslovanja i postignutih rezultata sada polako dolaze na naplatu. Hajduku pod hitno treba trezveno sagledavanju situacije u kojoj su se našli, a onda i potpuni zaokret u vođenju kluba. Očito je da su se u zadnjih nekoliko godina jednostavno pogubili te da im je sve postalo važnije od onoga što bi sportskom klubu trebao biti prioritet, a to je odgajanje mladih igrača i postizanje rezultata. Jer bez toga im nema ni budućnosti...