Marko je pravi borac: Najveća želja mi je upoznati Rakitića...

Iniesta, Messi, Neymar, Suarez, Pique... Nabraja redom i bez pogreške sve nogometaše Barcelone Marko Mađar (16) iz Vinkovaca, učenik prvog razred srednje ekonomske škole, smjer upravni referent.

On je strastveni navijač Barcelone i zna sve o igračima.

Omiljeni mu je Leo Messi, pa kad god Argentinac ima loptu na terenu, Marko mu poviče: “Ajmo, Messi, gaće im protresi”. Marko ne propušta niti jednu utakmicu omiljenoga kluba. Najviše voli kad na teren istrči naš Ivan Rakitić, koji igra za Barcelonu.

Nogomet je Markova najveća strast. Ali nikad ga neće imati priliku zaigrati niti čak potrčati za loptom. Najviše što može je doći na teren, sjesti na travu i zamišljati da igra.

Naime, Marko ima cerebralnu paralizu pa, iako je ona kod njega izražena u nižem stupnju, jer je on u svojih 16 godina puno poteškoća uspio savladati, nogomet će mu ostati san.

Vrištao je od sreće kad su pobijedili PSG

- Barcelona je nedavno igrala s PSG-om. Kad su pobijedili i dali čak šest golova, Marko je vrištao od sreće, plakao, mahao rukama. Bila sam ganuta tom reakcijom i snimila sam kratki video. Kolegice na poslu nagovorile su me da to pošaljem u Barcelonu, u klub, i pitam ih mogu li dobiti neki suvenir.

- Uzvratili su mi mail i rekli da ih je Marko oduševio. Poslali su mu dres s potpisima njihovih najboljih igrača, kapu, navijački šal, pernicu, olovke, notese... Marko nije mogao vjerovati, a ni ja - kaže mama Đurđica.

Marko ističe da Barcelona ima odlične igrače.

- Naš Rakitić dobro se uklopio i volio bih ga upoznati, ali i bilo kojeg našeg reprezentativca jer su svi dobri. Inače, našu nogometnu ligu ne volim gledati jer je bezveze. Volim još i rukomet. Zagreb je dobar u rukometu - kaže samouvjereno Marko, koji mnogo zna o sportovima koje prati.

Markova mama Đurđica, sa suprugom Zdenkom, intenzivno radi sa sinom jedincem. Njihova jedina zadaća je činiti njega sretnim.

- Jako je dobar učenik i obožava prijatelje iz razreda. Bavimo se aktivnostima koje njegovo stanje dopušta i smatramo da smo uspješni u tome jer je prohodao tek s deset godina, a sad može sam hodati i posve je neobičan dječak, pravi je ‘fajter’ - ponosno kaže mama Đurđica, koja je od 2007. do 2011. godine anonimno pisala blog, kao majka djeteta s cerebralnom paralizom.

Svoje je tekstove pretočila u knjigu i podijelila svih 900 primjeraka. Hrani se vjerom, pa Marko često ide na duhovne obnove. Marko jako voli računalne igre, a najviše PES.

- Igre igra jednom rukom i toliko se u tome usavršio da igra bolje nego druga djeca s dvije. Napravio sam mu mali nosač joysticka, pa ga ne mora držati, ali i i spravu za vježbanje te mnogo drugih pomagala kako bi mogao lakše funkcionirati u svakodnevici - kaže tata Zdenko, koji sinu redovito nabavlja nove igre.

Marka su iz Barcelone pozvali da u lipnju dođe u Zagreb u Barcelonin nogometni kamp, gdje će imati priliku vidjeti kako trenira podmladak njegova omiljenoga kluba.