Navijački vlak: 'Q packovi' piva i sendviči, realnost navijača...

Napokon Poznanj! Navijačkim vlakom iz Zagreba, nakon 24sata putovanja, oko podneva je jučer stiglo nekoliko stotina hrvatskih navijača.

Prava je šteta što se hrvatski reprezentativci barem jednom u životu neće truckati s njima vlakom, tek toliko da vide čega se sve odriču da bi ih bodrili s tribina i zbog čega ih na utakmicama, onim prijateljskim, ponekad ima svega pet-šest tisuća.

Recimo, u navijačkom vlaku ima za kupiti svega: kotleta s krumpirima, piva i vina... Plus jela a la carte. Ali gotovo svi sa sobom nose sendviče i “Q packove” piva, štedi se na svemu da bi se u Poznanju mogao potrošiti koji euro. A i karta je skupa, jučer se najjeftiniju na ulicama Poznanja moglo kupiti za oko 120 eura, gotovo dvostruko više od prvotne cijena.

- Ne znam hoću li nakon ovog ići na more, ali nije mi žao - priča mi Ivan iz Varaždina dok nazdravljamo hrvatskim pivom iz njegova “Q packa”.

Gledajući šaroliku skupinu navijača koja je bila spremna putovati 24 sata do Poznanja i isto toliko natrag, jer to je bio najjeftiniji način da se nekako ipak ode na Euro, čovjek ne može a da se ne zapita: znaju li Bilić Boysi čega se sve prosječni navijač odriče samo da bi ih na Euru barem jednom gledao uživo? 

Znaju li da u vlaku iza nas ostaju prazni “Q packovi” i smotuljci alu-folije u koje su nam bili zamotani sendviči? Bojim se da oni toga nisu svjesni. Inače se ne bi čudili što nas je sve manje na njihovim prijateljskim utakmicama. I ne bi mislili da je problem u nama.

Jednostavno, štedjeli smo za Euro.