Nažalost, to su Francuzi... Ali, ostao je optimizam za Portugal i hrvatsko 'biti ili ne biti' za Tokio

Eh, kako li je dobro izgledalo 45 minuta... Horvatova Hrvatska, nova i bolja Hrvatska od one iz siječnja, ima pet razlike usred Francuske, ima sve što treba za pobijediti Francusku na njenom terenu i nogom i pol zakoračiti prema Tokiju. Ali... imala je i Francuska još 15 minuta da poruši sve ono što je Hrvatska dotad gradila. Njoj, nažalost, dovoljno. To je Francuska.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

06:37

Nikola Karabatić | Video: 24sata/pixsell

Nismo do kraja završili sve što smo tako dobro počeli u Montpellieru i subota protiv Portugala (18:30) pretvorit će nam se u biti ili ne biti za odlazak u Tokio. Nije strašno ni tako neočekivano, ali sjetimo li se Herninga i startnog poraza od Danske pa prolaska kraj Norveške zadnjeg dana... Ne sumnjamo da ćemo i protiv tih strašnih Portugalaca opet ponoviti isto.

Ako ništa drugo, zaloga imamo jer veći dio utakmice vidjeli smo bitno bolju obranu, koju je u pravom izdanju najavio primljeni gol u prvih deset minuta. Ne protiv Angole, nego protiv Remilija, Mema, N'Guessana.... Gdje bismo završili u Egiptu s takvom obranom... Sigurno ne na 15. mjestu. Za sutra i za Tokio uvjet mora biti svih 60, druge nema.

S takvim temeljem, nama najvažnijim, bilo je lakše napadu u kojemu su počeli Duvnjak, Karačić i Martinović u vanjskoj liniji, a oslobodio se do kraja kada se Karačiću priključio Cindrić čijom brzinom i promjenom ritma također Egipat ne bi završio tako kako je završio. 

Zaredali smo i kontre, u kojoj se našao čak i Musa, e to je tek bilo iznenađenje za Francuze koji su se mučili u prvih 30 minuta jer, koliko god Gille ustrajao s Remilijem, bez pravog srednjaka nema prave igre. Pa su, na našu sreću, ali našom zaslugom, bunarili više nego na što je to čovjek navikao. Ni Mem se nije previše napucavao jer mu nismo dali, a to je protiv Francuza uvijek pola posla. Taman kad je počeo, došlo je vrijeme za Richardsona.

Uz Čupića, koji je završio s deset lakih komada, pljesak za svoju dionicu zaslužuje Krešo Kozina. Nismo ga dvije godine gledali u reprezentaciji, a on se pokidao u obrani, pospremio sve u gol, slao Francuze na klupu, pa i Marića koji je naš napadački broj jedan... Nema bolje preporuke da ostane i poslije Montpelliera. Takav nam tek treba sutra.

I Martinović je nakon dva promašaja došao na svoje, što je bilo važno jer Ivić je nakon nekoliko minuta dobio udarac pod rebra i više nije mogao, što bi za sutra mogao biti hendikep ne bude li se oporavio. Za razliku od Červara, Horvat nije imao problema vjerovati Martinoviću i u obrani. Nije, zanimljivo, gotovo ništa Mamiću koji se s klupe prvi put ustao u 45. minuti. 

Baš je tada Hrvatska počela padati, a dizati se Francuzi uz zasluge Gentyja na golu. Šegu, nažalost, njegova dvorana nije inspirirala, jest Pešića kojeg Hugo Descat vjerojatno više neće moći ni pogledati. Čovjek je promašio četiri od pet udaraca protiv Pešića. 

Ali, pomoglo nije, a možda je moglo da je Štrlek realizirao kontru za -1 dvije i pol minute prije kraja. Nije bilo nebitno jer minus je otišao do -4, a stvori li se mogući krug...