Što ću prvo napraviti? Jasno, nakon što odem doma svojima i nakon što se izgrlimo i tako, otići ću u prirodu sama. To i inače jako volim. No, mislim da ću prvo otići u crkvu i zahvaliti Bogu, kaže zlatna Matea
ZLATNA MATEA
'Nepošteno je da si sada neki za moje zlato pripisuju zasluge! To možemo samo trener, Bog i ja'
Nakon onoliko puno teških borbi tijelo mi ni ne da spavati. Tako da još nisam došla sebi. Još sam puna emocija i umorna, ali sam jako, jako sretna. I osjećam samo ljubav. Nisam vidjela svoje, to ću uskoro, ali osjećam da se događa nešto, nešto veliko. Prelijepo, rekla je nova olimpijska pobjednica Matea Jelić, prenose Sportske novosti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kninjanka je donijela Hrvatskoj prvo zlato na Olimpijskim igrama u Tokiju, a petu medalju uopće za hrvatski taekwondo...
- Prvo sam nazvala mlađu sestru, onda su svi bili oko nje. Rekli su mi samo da im nedostajem, da me vole i da su sretni zato što sam ja sretna. Nisu ni oni svjesni što se događa i da nisu ni oni svjesni kako im se sve ili toliko toga promijenilo u čas. Koliko ljudi je sada oko njih, pa njih pitaju sto pitanja, sada ih sve zanima. Mi smo ovako nešto prošli puno puta. pa, i ovakve preokrete u borbi, u zadnjim sekundama. Sada mi je samo drago što je cijela Hrvatska vidjela koliko je to lijepo i koliko tu emocija ima.
Trener Toni Tomas, jasno, ima veliku ulogu u Mateinom uspjehu premda na počecima u TK Marjanu nije bilo sve idilično.
- Kada sam došla u Marjan, nije mi iz početka bilo toliko lako i da na taj način kao što sada vjerujem treneru Tomasu. Tako sam trebala od početka jer da jesam, vjerovala mu, bila bih puno prije na još višoj poziciji. No, trebalo mi je vremena zato što sam imala loše iskustvo u bivšem klubu i trebalo mi je da se od toga oporavim. Nemam lijepe uspomene iz tog razdoblja. Zato mi je u početku ovdje u Marjanu bilo sve čudno. Ono, pa jel’ moguće da je toliko ljudi oko mene, da se toliko ljudi bori za mene i da žele da ja osvojim olimpijsko zlato, budem najbolja na svijetu. Vidjelo se na kraju, nakon finala kako je i još jedan naš trener, Veljko Laura, skočio u zagrljaj Toniju Tomasu. Vidjelo se po tomu koliko im to znači. Mene je to ispunilo... I da, zastava. Donijeli su mi hrvatsku zastavu, a znate što... Meni je uvijek san bio trčati sa zastavom! Stvarno. Oko borilišta, ono... Jedva sam čekala! I to ću ponoviti još sigurno i nema šanse da stanem. Fenomenalan osjećaj. A trener... Sve. Trener je sve - govori Matea i nastavlja:
- Sada, kada radim ovo što volim i kada jesam tu gdje jesam, ne vraćam se i ne želim se uopće vraćati u prošlost. Ne mislim o tome. Samo me sada ljuti, odnosno ne da me ljuti, ali mi je nepošteno prema Toniju Tomasu kada se sada javljaju neki drugi. On me, Toni Tomas doveo tu gdje jesam! On je najviše vjerovao u mene, a bilo je jako, jako teško. On je zaslužio da se to zna. Nisam to ja napravila, nego Toni! I zato, kada sam napokon napravila to što jesam, sada dolaze neki ljudi koji vele kako su i oni dio toga, dio te priče. Nisu! Zapravo smo nas dvoje bili, Toni i ja. Sjećam se, uoči finala sam mu rekla, to je bila četvrta borba i 10 navečer u Tokiju. Rekla sam mu: “Pa, to je naš četvrti trening!”. Naime, mi smo u Splitu na pripremama imali 4 treninga dnevno, a taj četvrti je bio baš tako, u to vrijeme, kasno u dvorani. Nas dvoje sami, udaramo... Sami u dvorani, stalno. Nakon jednog od treninga, ja odem jesti, on me čeka u dvorani, pa opet trening. U toj dvorani sam i spavala na stolu za masažu. I eto, taj četvrti kasnovečernji trening u Splitu, to je bio trening za ovo. Za olimpijsko zlato. Nitko nije bio drugi uz nas, samo mi. Jasno, svi ostali koji su bili na sparingu, i njima zasluge, ali sada se događa da neki ljudi dolaze s pričom da su i oni dio toga. Zapravo smo bili samo Toni i ja, dvorana i Bog koji nam je otvorio vrata!
Kada je na dodjeli medalja zasvirala hrvatska himna... Suza ni traga na Mateinom licu?
- Sve sam emocije pustila iz sebe kada sam završila borbu. Nisam se mogla prestati derati. Išli smo kasnije u prostoriju koja je inače za zagrijavanje, tu sam i plakala i derala se. Došla sam onda na postolje. Meni je himna... Meni je himna sve! Ali ne volim, ne forsiram suze ili ne znam što. Ne tada. Nije kraj, prelijepo je, dignula sam zastavu napokon u zrak. Nije to mjesto i trenutak za plakanje.
Već u četvrtak Matea će se vratiti kući.
- Što ću prvo napraviti? Jasno, nakon što odem doma svojima i nakon što se izgrlimo i tako, otići ću u prirodu sama. To i inače jako volim. No, mislim da ću prvo otići u crkvu i zahvaliti Bogu. Ne mogu vjerovati što mi je dao. Ne zaslužujem toliko toga, a On mi je dao. Idem Mu zahvaliti. To moram prvo napraviti, jedva čekam, a onda u prirodu i maknuti se od svega. Ovo je samo tračak mira, sreće i milosti koji sam dobila. Zahvaliti Bogu, ali i “spustiti” se malo jer nije to sve u životu - na kraju će zlatna Kninjanka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
