Nestalo struje na turniru pa bacali novčić za prolaz u finale

Vodniče, agregat! Vikao je Ljubomir Kerekeš, odnosno major Aleksa Milosavljević u filmu 'Kako je počeo rat na mom otoku' nakon što su mu 'hrvatske snage' isključile struju. Trebale su otprilike tri sekunde da se struja u 'kasarni', odnosno vojarni vrati u normalu i problema više nije bilo. Dvadeset godina nakon snimanja filma, sličan se problem dogodio na Memorijalnom turniru u Viškovcima u Slavoniji, nedaleko Đakova.

Naime, tamo se tradicionalno održava 26. memorijalni turnir Gregačević - Vukadin - Radoš. Dok je Torpedo Kuševac slavio 3:2 protiv Šokadije iz Strizivojne u prvom polufinalu koje je počelo u 17 sati, u 20 sati se na terenu u Viškovcima okupila zainteresirana publika kako bi došla podržati svoje miljenike iz Radničkog - kluba iz Viškovaca. S druge strane stajali su uvijek neugodni predstavnici Ratara iz Piškorevaca.

Utakmica je krenula, uzbuđenje je bilo na vrhuncu. Rekli bi, 'napetost se mogla rezati nožem'. Zabili su jedni, pa drugi, nije se dalo naslutiti tko bi mogao pobijediti... Polako je prolazila sedamdeseta minuta, a na semaforu je stajao rezultat 2-2. A onda se dogodilo nešto mrak! Doslovno. Nestalo je struje na nogometnom terenu u Viškovcima, a budući da je već pao mrak, igra se nije mogla nastaviti. 

Što sad? Ha, ništa, kao u dobra stara vremena - za zeleni stol. Pa ako su na Euru 68' domaćini Talijani mogli ući u finale pobjedom nad SSSR-om nakon bacanja novčića, zašto se tako ne bi mogao odlučivati finalist turnira u Viškovcima. U službenom objašnjenju stoji da "je za zelenim stolom dogovoreno da domaćin memorijalnog turnira predaje ostatak susreta te tako u finale sa Torpedom ide Ratar". Nije domaćin imao sreće kao Talijani 68', jer se božica Fortuna 'osmjehnula' gostima koji su tako ušli u finale.

Bilo kako bilo, finalisti su poznati, a turnir se nastavlja, a domaća publika morat će prihvatiti da njihovi miljenici nisu u finalu. Nestanak struje stvorio je velike probleme, a što bi bilo da je klub imao agregat - predsjednik bi samo viknuo domaru: 'Spajaj ovo!', a u Viškovcima bi svjetlilo kao da... ma, kao da svijetli! To se dogodilo prije dvadesetak godina nedaleko Šibenika u spomenutom filmu, ali u Viškovcima ipak nije bilo te sreće.