Uopće ne mislim da je Aco loše rješenje – ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je bilo i puno lošijih. Ima iskustva, spreman je odraditi ovu 'sprintersku disciplinu
Sluteći rasplet oko imena novog izbornika naše košarkaške reprezentacije tijekom ovog tjedna, proteklog sam vikenda prilično temeljito porazmislio o tome tko bi to trebao i mogao biti. O, kako sam na krivom tragu bio…!
Nakon što profesor Baltazar razmisli o problemu – rješenje je uvijek najbolje moguće. Nakon što sam ja razmislio o problemu – rješenje je bilo svjetlosnim godinama daleko od pravog. Ako pod terminom 'pravo rješenje' prihvatimo ono što su smislile institucije Saveza. Moj je favorit – ne emotivni, jer u davanju procjena o najboljim rješenjima emocijama nema mjesta, nego racionalni – bio Veljko Mršić.
Sada, post festum, nema smisla objašnjavati zašto, to je bila kombinacija razloga i teza. Uopće ne mislim da je Aco Petrović loše rješenje – ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je bilo i puno lošijih. Ima iskustva, spreman je odraditi ovu 'sprintersku disciplinu', koliko ga ja znam voli biti pod stresom i tad odlično funkcionira, zna kako 'kupiti igrače' (s tim da itekako zna i odbiti ih od sebe). Uostalom, imat će i vrlo komotnu situaciju i sto alibija, jer se plasman na Olimpijske igre ne može i ne smije proglasiti imperativom, niti eventualni neplasman neuspjehom.
Stavljajući predstojeće kvalifikacije u povijesni kontekst... Makar čak osobno smatram kako naša reprezentacija s njim na klupi ima određene šanse za prolaz… Pa zašto ga onda uopće nisam uzeo u obzir dok sam razmišljao o izborniku? Dosta jednostavno – do jučer sam ga smatrao bivšim trenerom, čovjekom koji je usmjerio fokus osobnog interesa i energiju, koju je oduvijek imao na pretek, na potpuno drugu stranu.
Tja, recimo čak i da je trenerski posao kao vožnja biciklom – jednom kad ga naučiš, više se ne zaboravlja. Ipak ostaje zapisan podatak da je posljednju utakmicu vodio u rano proljeće 14'; na kraju tromjesečnog angažmana u Lietuvos Rytasu stigao je otkaz, kao posljedica ispadanja iz Eurocupa od Zvezde, te poraza od Prienaia u finalu Kupa. Dvije i pol godine prije ovih kvalifikacija.
Po meni problem nije u Aci-izborniku, po meni je problem u poruci koja se šalje time što je Aco postao izbornik. To je kratkoročno, ad hoc, vatrogasno rješenje, koje i igračima i javnosti daje do znanja kako boljih nema, ili se ne mogu realizirati. I imat će direktnog uticaja i na odnos igrača i na odnos javnosti prema reprezentaciji.
S obzirom na stanje u reprezentaciji bolje bi mi 'leglo' dugoročnije rješenje, s tim da teza o mogućem 'trošenju' nekog novog imena i prouzročenoj šteti – ne igra. Za ove kvalifikacije ponovo će biti pozvani najbolji, nema sumnje, ali nakon njih (ili nakon – dajbože – Olimpijskih igara) slijedi postupno pomlađivanje, uvođenje novih imena.
Pa time i izbornik na duže vrijeme ne bi bio potrošen predstojećom akcijom, jednostavno će biti promijenjena stručna politika u reprezentaciji i oko nje. A Savez će na jesen čekati ista ovakva muka kroz koju su prolazili posljednjih mjeseci, uz puno lutanja. Bez obzira na rezultat repke tijekom ljetnih aktivnosti.
