Sport

Komentari 36

Niko Kranjčar postaje trener i odmah će u - reprezentaciju! 'Ona mi je uvijek bila svetinja'

Niko Kranjčar postaje trener i odmah će u - reprezentaciju! 'Ona mi je uvijek bila svetinja'

Čovjek koji je za Hrvatsku skupio 81 nastup i zabio 16 golova počet će trenersku karijeru u stožeru U-19 reprezentacije, koju vodi njegov bivši suigrač Josip Šimunić. Kreće tatinim stopama

Tri godine nakon kraja igračke karijere bivši "vatreni" Niko Kranjčar (36) okreće se trenerskim vodama kojima je tako uspješno gazio njegov pokojni otac Cico.

Kranjčar će prvi posao imati u hrvatskoj reprezentaciji do 19 godina, koju vodi njegov bivši suigrač u nacionalnom dresu Josip Šimunić (43). Bit će mu pomoćnik.

POGLEDAJTE VIDEO: Nikin oproštaj od oca Cice

- Trebao bih uskoro biti u stožeru Josipa Šimunića u selekciji do 19 godina - potvrdio je Niko, koji je za reprezentaciju od 2004. do 2013. nastupio 81 put i zabio 16 golova.

- Naravno da Nikin izbor ima veze s činjenicom da je on moj veliki prijatelj, ali u ovom slučaju gledam to sa stručnog stajališta, jer je on u prvom redu bio velik igrač koji svojim iskustvom i znanjem itekako može pomoći u odrastanju mladih hrvatskih reprezentativaca. Kad jedna takva nogometna veličina stane pred naše mlade igrače i pomogne im savjetom, to itekako ima težinu. Drago mi je da ćemo surađivati za dobrobit hrvatskog nogometa, volio bih da se u budućnosti što više bivših igrača uključi u proces rada - rekao je Šimunić, prenosi HNS.

Kako bi se bolje upoznao s budućom ulogom, Niko je ovu srijedu bio na Poljudu i gledao juniorski polufinale Kupa između Hajduka i Dinama, u kojem su "modri" slavili 3-1. Planira svratiti i do Brača.

- Veliko mi je zadovoljstvo i čast što sam dobio Josipov poziv da budem dio njegovog stručnog stožera, jer je Joe prvenstveno moj veliki prijatelj. Nadam se da ću svojim igračkim i životnim iskustvom moći pomoći našim mladim igračima, vjerujem da će od nas moći nešto naučiti. Drago mi je da sam opet dio reprezentativne priče, jer sam kao igrač uvijek rado dolazio na okupljanja reprezentacije koja je za mene uvijek bila svetinja - rekao je Niko.

Emotivan oproštaj od oca

Kranjčar se početkom ožujka oprostio od oca Cice, koji je preminuo u Zagrebu u 65. godini. Posebno je emotivan bio njegov govor na komemoraciji u hotelu Westin, na koju je stigao s majicom "Zauvijek ponosan kaj sam purger".

- E, moj Cicek. Gle, znam da me sad gledaš u nekoj nebeskoj 'Karaki', zajedno sa Popom, Icekom i Cveletom i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da budem javno intiman jer znaš koliko to ne volim. Smijem se i ja, znaš. Veliš, baš si odlučio otići gore kad su se otvorile terase kafića. Da si svi vele nekaj u spomen tebi, kaj ne. Bogu hvala, ako su se prisjetili svega, imali su si kaj za reći. Bio si svima idol, zvijezda vodilja, prijatelj, pojam gospodštine i dobri duh našeg grada. To sve znaš. Ono što ne znaš da ćeš to sve ostati jako dugo - govorio je Niko kroz suze i dodao:

- Sjedim jučer na balkonu i promatram dolje onaj oltar kojeg su navijači napravili, ispred naše zgrade. Ne vidi me nitko, ali vidim malu curicu kako prilazi lampionima, tvojoj slici i stane. Ode kod tate i pita ga tko je bio ovaj striček. I tata krene. Cicek moj. Bake, djedovi i roditelji ovih dana objašnjavaju mladim generacijama tko si i što si bio i zašto si im toliko značio. Bio si maskota i ljubimac svojih Zagrepčana i naravno Zagrepčanki. I svih ljudi koji su iskonski voljeli naš Dinamo. Znaš kaj, meni si bio tata.

Od sveg ti srca hvala

- Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata, nije ti to baš tako, znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet ne forsirajući me. Prateći me iz prikrajka, pustio si me da se borim i da si ucrtam svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje i poštovati tuđe i kako cijeniti pripadnost. Naučio si me kako biti purger i Hrvat. Najveća životna lekcija koju si mi dao je ta da su svi na ovom svijetu jednaki. Da svima treba dati pažnju, vrijeme i pomoć ako mu je potrebna. I osmijeh. On ništa ne košta, je li tako?

- Vodeći me na sva druženja s dečkima pokazao si mi što znači nekome biti prijatelj. Kao čovjeka nekoga iskreno voljeti i dati sebe bez zadrške. Čuj, ne bumo se lagali, pokazal si mi kak se provesti, kak pošteno zafeštati, zapevat, zakartati i kak živjeti, Cicek moj. Ti živiš u ovome trenutku u svima nama. Ne brini, ne bum sada prepričaval vaše anegdote iz tvoje generacije '82. koje sam slušao za stolom u Domagoju.

- Neću ponavljati tvoje uspjehe, da si bio šmeker i fakin, vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu. Ne bum ti rekel koliko boli da nisi tu i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći ovo. Hvala ti na ljubavi i podršci u mojim dobrim i mojim lošim trenucima, a tebi možda najtežima u životu. Ti nisi otišao jer si u svima nama previše ostao. Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te svi. Od sveg ti srca hvala, tvoj sin...

Najčitaniji članci