'Nisam baš veliki fan NBA lige, ovo mi je najdraži šut karijere, a Dinamo mi je posebna emocija!'

Uh, presretan sam. I zbog sebe i zbog cijele momčadi, zaslužili smo otići na Final Four, tamo na je i mjesto. Sve smo si sami zakomplicirali, ali na kraju smo bili bolji od Reala, piše se da mi idemo u Köln, priča nam Kruno Simon (35).

Pokretanje videa...

00:24

Video: 24sata/pixsell

Hrvatskog košarkaša slavi Istanbul, Kruno Simon je u utorak presudio Real Madridu. Da, naš je košarkaš bio junak u pobjedi Efes Pilsena nad Real Madridom (88-83), a tim se rezultatom turska momčad plasirala na Final Four košarkaške Europske lige. Hrvatski reprezentativac utakmicu je zaključio sa 17 poena (šut 6-12) i tri asista, ali Simon je i ključnom tricom "preko ruke" (za 83-80), 39 sekundi prije kraja odveo Efes prema velikoj pobjedi.

- Ma kod nas nije bilo nervoze. Dapače, baš sam osjetio neku mirnoću, znali smo da smo bolja momčad od Real Madrida, ali opet situacija nam nije bila ugodna. Vodili smo 2-0 u pobjedama, oni su nam stigli do 2-2, iako smo tu izgubili praktički dvije dobivene utakmice. No, pokazali smo mentalnu snagu, zasluženo dohvatili Final Four Europske lige. 

Idemo se malo vratiti tom ključnom košu, trici preko ruke Treya Thompkinsa...

- Ma čim sam izbacio loptu, osjetio sam da "ide" kako treba, da ima pravu putanju. To je sekunda, ali osjetite taj instinkt krajem napada. No, za takav šut vam je potreban i faktor sreće, ali mi smo tu sreću stvarno isprovocirali. I takav vam šut onda ne uđe slučajno. Jesam li vidio poslije utakmice taj šut? A jesam, puno prijatelja mi ga je dijelilo kroz razne WhatsApp grupe, vidio sam kako je sve ispalo. Ma realno, to mi je jedan od dražih šuteva karijere, šut koji se baš pamti.

Simonov šut za pobjedu možete pogledati OVDJE.

Mnogi kažu kako je Kruno Simon kao vino, što stariji to bolji...

- Haha, ima tu istine, ali i dosta moje krivice. Ma tek sam u ovim ozbiljnijim godinama shvatio neke stvari, sada potpuno uživam u košarci, a koliko god to grubo zvuči, meni je korona dobro došla. Imao sam pet mjeseci pauze u kojima sam trenirao svakodnevno, dao baš sve od sebe, a sada mi se to vraća. Vjerujte, ništa u sportu ne dolazi slučajno.

Na putu prema finalu Eurolige čeka vas CSKA Moskva, dobro poznati suparnik...

- E to su naši stari dužnici, protiv njih sam izgubio u finalu prvog Final Foura. Da, tada su bili bolji, ali siguran sam kako je sada sve drugačije. Ma protiv CSKA Moskve nema nikakve garancije, u posljednjoj smo ih utakmici dobili 35 razlike, vjerujem da će im to i u našoj sljedećoj utakmici biti u podsvijesti. Ali, oni će biti spremni i našpanani, ali imam povjerenje u sebe i igrače, siguran sam da ćemo mi dohvatiti to finale.

Tko je po vama favorit Final Foura koji je na rasporedu od 28. do 31. svibnja u Kölnu?

- Uh, Final Four je specifičan turnir na kojem se nalaze četiri momčadi koje su otprilike na istoj košarkaškoj razini. Možda bi mogli slagati neke računice da se igra kao u playoffu na tri pobjede, ali ovako je to nezahvalno. U jednoj utakmici svatko svakoga može pobijediti, svi su prije sezone pisali kako je Barcelona veliki favorit, ali ne bih se čudio da ih u polufinalnom obračunu iznenadi Milano, to je takvo natjecanje. 

Znate li koji je posljednji Hrvat osvojio košarkašku Euroligu?

- Hmm, rekao bi Andrija Žižić s Maccabi Tel Avivom, je li točno?

Je, svaka čast. No, Žižić te 2014. godine nije u finalu upisao niti jednu minutu. A znate li koji je hrvatski košarkaš posljednji osvojio europski naslov, a da je zaigrao u finalu?

- E, onda bi to trebao biti Nikola Vujčić, isto s Maccabijem 2005. godine. Ma nije baš da pratim, ali vjerojatno bi mi ti podaci već negdje iskočili, pa bi ih negdje pročitao, haha.  

Svaka čast, opet ste bili u pravu...

- Imali smo mi stvarno sjajnih košarkaša koji su bili sam vrh Eurolige, stvarno mi je žao da nitko do Hrvata nije toliko dugo osvojio naslov europskog prvaka. Vjerujem da je sada stigao red na mene, došlo je vrijeme da sada prekinem tu ipak neugodnu tradiciju.

Vi ste tek s 27 godina iz KK Zagreb krenuli u inozemstvo, je li vam sada žao zbog toga? Vjerojatno ste na europskoj košarkaškoj sceni mogli ostaviti puno veći pečat...

- Ma ne, ne žalim za ničime. U KK Zagreb sam proveo jedan jako lijep dio karijere, tamo sam igrao sa svojim društvom, sa svojim prijateljima, to je neprocjenjivo. Nikada nisam bio lik koji će trčati samo za financijama, u tom sam trenutku osjećao kako mi je najbolje biti doma, tako sam se i ponašao. Baš pričam svima, ja kao da sam odrastao u bivšoj državi gdje se do 27. godine nije moglo u inozemstvo, ali sretan sam zbog svoje karijere, haha.

Koliko stignete pratiti što u NBA ligi rade Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac ili Luka Šamanić?

- Njih uvijek ispratim, ali nisam ja neki veliki fan NBA lige. Drago mi je kada igraju dobro, a većinom ih popratim kroz neke "highlightse" ili njihovu osobnu statistiku. Nisam tip koji će u tri ujutro 2,5 sata potrošiti prateći neku NBA utakmicu, jednostavno me to ne zanima na takav način.

Hrvatsku košarkašku reprezentaciju u lipnju očekuju kvalifikacije za Olimpijske Igre, sa Simonom ili bez njega?

- To nikada nije bilo sporno, kad god sam zdrav, stavljam se na raspolaganje reprezentaciji. To je za mene nešto posebno, neka druga emocija. Bože, samo daj zdravlja da svi igrači dođu spremni, da se svi okupimo i uspješno odradimo još jedne kvalifikacije za Olimpijske igre. Je li to moj zadnji pokušaj za hvatanje OI? Treba biti realan, ne treba živjeti u iluzijama, ovo je zadnja prilika za Roka Ukića ili mene, naravno da ćemo dat sve od sebe i da iskoristimo tu priliku. 

Jasmin Repeša za vas je jednom rekao "Kruno je odličan dečko, samo kod njega je problem ako mu stavite trening u isto vrijeme kada je i neka utakmica Dinama"?

- Haha, a to me prati kroz cijelu karijeru, to je jednostavno tako. Tata mi je tu ljubav nametnuo još dok sam bio mali, to se kod mene samo nastavilo. Evo, ja sada imam dvije kćeri, pa nemam kome nametati nešto slično, ali ako ću daj Bože jednog dana imati i sina, to će biti moja obveza.

Kako gledate na Dinamo ove sezone, "modri" su na europskoj sceni pisali povijest...

- Ma sve pratim, gledam sve utakmice Dinama. To je meni jedna posebna emocija, a dečkima stvarno skidam kapu na svemu što su napravili ove sezone. I to je ono o čemu svima pričam, ako ste u sportu potpuno posvećeni, imate samopouzdanja, onda je sve moguće. I oni su to pokazali, ne samo protiv Tottenhama, već tijekom cijele sezone, od prve do zadnje utakmice, na tome im iskreno skidam kapu. A pobjedama Dinama se veselim vjerojatno kao i sami igrači.

Znači i da pamtite gdje ste bili u trenutku kada je Dinamo izbacio Tottenham?

- A kako ne bih znao, to se pamti. Bio sam u Münchenu, mi smo sljedeći dan igrali bitnu utakmicu protiv Bayerna. Taman smo završili sve klupske obveze, imali slobodnu večer, a ja sam ju proveo na recepciji hotela gledajući Dinamo. Čim je završilo otišao sam na šank, uzeo si dvije pive za sobu, a naš generalni menadžer me samo ispratio pogledom i smijao se. Moji suigrači? Ma tu je puno Amerikanaca, nemaju oni tu emociju prema sportu kao mi, to je potpuno drugačija kultura, a ja i nemam neku tendenciju objašnjavati im kako je to kod nas. 

Damir Markota je nedavno pričao kako ste zajedno išli na jednu utakmicu Hajduka i Dinama u Split, ali na koncu niste ni stigli na tribine...

- Haha, a istina. To su neke uspomene iz djetinjstva koje ostaju za sva vremena, stvarno smo imali dobrih i zanimljivih situacija u životu, a to gostovanje u Splitu na gdje nismo ni završili na utakmici bila nam je baš dobra zajebancija, haha - sa smiješkom je završio Kruno Simon