Novog predsjednika Hajduka na Poljudu čeka 'nemoguća misija'

U narednih desetak dana Hajduk bi, konačno, nakon više od tri mjeseca trebao dobiti novog predsjednika uprave, sedmoga od preoblikovanja, a pitanje svih pitanja je što će taj zateći na Poljudu, što će mu Marin Brbić ostaviti u nasljeđe kada su u pitanju rezultati, financije, kadrovi...

Pokretanje videa...

01:00

Hajduk izgubio od Šibenika | Video: Tomislav Gabelić/24sata

PUNI KRUG Urušavanje Hajduka u godinu dana - od Šibenika do Šibenika!

Dugogodišnja kriza rezultata

Nije nikakva novost, Hajduk je odavno u rezultatskoj krizi, zadnji naslov prvaka osvojen je 2005., zadnji trofej 2013., drugi nisu bili od 2012., a zadnji nastup u europskim skupinama bio je 2010. godine. Dodatni je problem što su slabi rezultati obrnuto proporcionalni porastu budžeta. Hajduk iz godine u godinu troši sve više, pa je tako u prošloj sezoni imao drugi najveći budžet u HNL-u. U pokušaju plasmana u kvalifikacije za Ligu prvaka čelnici kluba zaigrali su na sve ili ništa, okupili su nikad skuplju momčad, a na kraju se taj njihov famozni "all – inn" od preko 160 milijuna kuna pretvorio u fijasko. U sva tri natjecanja upisali su najgori rezultat u novijoj povijesti kluba - sramotno ispadanje od Gzire u prvom pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu, ispadanje od Gorice u osmini finala Kupa te peto mjesto na prvenstvenoj ljestvici. U tekućoj sezoni ispali su od Europe u trećem pretkolu, a u prvenstvu su peti, s devet bodova zaostatka za vodećim Dinamom nakon sedam odigranih kola...

Financijski problemi

Posljedica lošeg rezultata u prošloj i na početku ove godine je i financijsko posrtanje kluba, koji je prije tri godine "izronio" iz dugogodišnjeg minusa i u međuvremenu pozitivno poslovao. No u prvih šest mjeseci ove godine ponovno je "zaronio" u minus od 20 milijuna kuna, s projekcijom stručnjaka za financije kako će se taj minus udvostručiti do kraja godine. I da bude odmah jasno, samo manjim dijelom je minus u blagajni uvjetovan pandemijom korone. Dva od tri glavna izvora prihoda Hajduka, a to su prodaja igrača i prihodi od utakmica, podbacili su neovisno o koroni. Ispadanje iz Europe i zimski prijelazni rok dogodili su se davno prije, kao i većina planiranih prihoda od marketinga, prodaja pretplata i ulaznica, TV prava... Minus na prihodovnoj strani u prvih šest mjeseci nije dakle posljedica korone, nego lošeg rezultata prve momčadi i pogrešnih procjena struke i čelnika kluba.

POGLEDAJTE VIDEO Povici 'Vi niste Hajduk' najbolja je ocjena igre splitske momčadi

Svi problemi iz prošle sezone su se prelili i u ovu novu, u kojoj je Hajduk u segmentu zarade od transfera pao na peto mjesto među hrvatskim klubovima, iza Dinama koji je uprihodio preko 30 milijuna eura, Lokomotive koja je prodala igrača u vrijednosti od 11, Osijeka 4.5 te Rijeke 4 milijuna eura. Hajduk je ovoga ljeta uprihodio svega 3.5 milijuna eura prodajama Ismajlija, Juranovića, Beširevića i trenera Tudora, i premda će neki opravdanje pronaći u ukupnom padu tržišta zbog korone, koji se globalno procjenjuje na oko 30%, primjeri transfera koji su odradili konkurenti iz HNL-a najbolji su pokazatelj kako to nije i ne mora biti pravilo. Uostalom, mogao je i Hajduk prodati Vuškovića, Jurića, Jaira, Čolinu, samo što su očekivanja od tih poslova znatno premašivala ono što je tržište nudilo... 

Dodatni problem za novog predsjednika je što funkciju preuzima u "gladnom razdoblju godine", kada je klub bez ozbiljnijih prihoda barem do zimskog prijelaznog roka. A kako se u zimu u pravilu rade manji transferi, pitanje je kako će se to odraziti na ukupno poslovanje kluba u ovoj, ali i u idućoj godini te hoće li morati posegnuti za pozajmicom, kreditom...

Novog predsjednika čeka i vrući krumpir pregovora s igračima i zaposlenicima oko povrata dijela uskraćenih primanja. Iduća plaća bi svima trebala biti uvećana za 40%, odnosno, trebali bi svi dobiti redovitu plaću, plus 40% povrata onoga što im je šest mjeseci uskraćivano od svibnja do listopada zbog korona krize. No postavlja se pitanje odakle, kao i jesu li igrači i zaposlenici spremni za neki novi dogovor ako novca ne bude. Informacije s Poljuda govore kako novog predsjednika čekaju teški pregovori, a potvrđuje to i informacija kako su igrači odbili potpisati pravilnik o nagradama i kaznama koji im je ponuđen još u kolovozu. I taj vrući krumpir čeka novog predsjednika.

Nema pravo na svoje suradnike

Novog predsjednika trebali bi zateći na Poljudu i najbliži suradnici, s kojima može i ne mora biti zadovoljan, ali ih se ne može baš tako lako riješiti. Pitanje je što će nakon odlaska Brbića biti s njegovim savjetnikom Mariom Stanićem, koji je imenovan savjetnikom a ne sportskim direktorom isključivo zbog toga što nije mogao drugačije formalizirati svoj odnos s Hajdukom. Stanić, naime, ima suvlasnički udjel u managerskoj agenciji i taj odnos nije riješen ni u ovih gotovo godinu dana, pa Stanić i dalje figurira kao savjetnik predsjednika uprave, koji je, pak, u ostavci već preko tri mjeseca!? Logično bi bilo da s Brbićem ode i njegov savjetnik, iako je u startu zamišljeno da on radi u sportskom segmentu kluba... Pitanje je i što je u tom slučaju sa sportskim direktorom Ivanom Kepčijom, koji je došao na njegov nagovor te s njim i Tudorom u paketu.

U naslijeđe novom predsjedniku ostaje i trener Hari Vukas, s kojim je također potpisan ugovor do kraja sezone, što, saznajemo, nekim kandidatima baš i nije najbolje leglo. Ne toliko zbog toga što imaju nešto protiv Vukasa, dapače, nego čisto korektnosti radi, svaki od kandidata zasigurno ima svoje ideje i planove te kadrovska rješenja i trebalo im je ostaviti mogućnost izbora. No ta je mogućnost praktično nemoguća. Izbor novog predsjednika uvjetovan je politikom i željama Nadzornog odbora da i dalje čvrsto drže sve pod kontrolom, na koncu – konca oni i biraju novog predsjednika, i vjerojatno će izabrati onoga koji im je najkompatibilniji i koji neće previše toga mijenjati, a neće moći dovesti ni svoje suradnike!?

HAMZA BARRY 'Vraćam se na proljeće. Hajduk? Nikad ne reci nikad, ali teško...'

A to praktično znači da se opet bira izvršitelj, a ne čovjek koji će samostalno odlučivati i upravljati klubom, što se pokazalo kobnim za Brbića, koji se na početku svog drugog mandata nije mogao/smio riješiti Krešimira Gojuna, pa je morao ulaziti u kompromise s Nadzornim odborom koji mu takve odluke mora potvrditi.

Ništa bolja kadrovska situacija nije ni u mlađim uzrastima. Na čelu Akademije formalno je klupska legenda Boro Primorac koji odrađuje protokolarne obaveze dok u stvarnosti sve vode njegova desna ruka Andro Fistonić i trener B momčadi Mario Despotović. Druga je momčad zamišljena kao poligon iz kojeg će trener A momčadi crpiti nadarene igrače, međutim, još od vremena Krešimira Gojuna druga je momčad najčešće funkcionirala kao samostalan subjekt.

Imali su veći budžet od mnogih prvoligaša, dovodili su desetke igrača koji su vrlo brzo s Poljuda odlazili bez traga. Primjeri Luke Pasaričeka, Darija Špikića, Jurice Pršira, Marka Martinovića, Petra Čančara, Antonia Kćire.... igrača B momčadi od kojih su neki koštali Hajduka i preko 50.000 kuna mjesečno a većina ih nikad nije ni dobila pravu priliku u prvoj momčadi, dovoljno govori o procjenama onih koji su ih dovodili, suradnji trenera A i B momčadi, kao i uspostavljenoj hijerarhiji u stručnom segmentu kluba. Sjetimo se samo kako se Vulić žalio da mu ne daju igrače iz Akademije za treninge prve momčadi!?

Samo u prošloj sezoni preko 20 igrača je dovedeno, isprobano, i nakon nekog vremena otpušteno iz B momčadi, a niti jedan od njih danas ne igra prvoligaški nogomet!? Postavlja se pitanje što će biti nakon ove sezone, hoće li i prinove iz ove sezone Ivan Ćalušić, Madžid Šošić, Branimir Barišić, Matija Burin, Asim Muratović, Azer Omeragić, Leonid Ignjatov krenuti stopama svojih prethodnika, ili će ipak neki od njih pod Despotovićem "procvjetati". Obzirom da se radi o mladim igračima, procjenu njihovih mogućnosti svakako treba uzeti s rezervom, možda netko od njih doista u budućnosti postane i vrhunski igrač, ali problem leži u tome da se u Hajdukovu Akademiju već godinama dovode desetci igrača upitne kvalitete, a da se domaćim igračima time zatvara prostor. Na koncu, uglavnom uspiju domaći igrači, a ostali netragom nestaju, za što, naravno, nitko nikad ne odgovara! Kao uostalom ni za kadroviranje trenera Akademije bez jasnih kriterija.

Odnosi s HNS-om i dalje ne postoje

Posebno poglavlje su odnosi Hajduka s krovnom kućom hrvatskog nogometa. Brbić je naslijedio Huljajevih sedam zahtjeva prema HNS-u, koji su bili preduvjet Hajdukovog sudjelovanja u projektu povratka reprezentacije na Poljud. U pripremi utakmice s Mađarima na Poljudu je održano nekoliko sastanaka, usvojeni su, pod pritiskom politike i većinskog vlasnika grada Splita, zajednički zaključci i određeni termini do kojih se pojedini zahtjevi moraju ispuniti.

I? Ništa.... Iz HNS-a su obećavali i otezali, a nakon što je utakmica Mađarima odigrana, sve je gurnuto pod tepih. Niti je HNS ispunjavao dogovoreno, a niti je Hajduk na tome posebno inzistirao. Tako će i taj vrući krumpir dočekati novog predsjednika, kome će dvadesetak dana nakon stupanja na funkciju  "u goste" na Poljud doći reprezentacija na okršaj Lige nacija s Portugalom.

Kad se sve zbroji i oduzme, pa čak i ovako površno pobrojano, jasno je da novoga predsjednika ne čeka previše dobroga. Brbić mu na odlasku u nasljeđe ostavlja brojne vruće krumpire, a da apsurd bude veći, sam odlazi zbog onoga na što je najmanje utjecao ili mogao utjecati, a to je neispunjenje rezultatskog cilja!?

Inventura onoga što čeka novog predsjednika otkriva nam dakle da su rezultati porazni, da je klub u financijskoj krizi i previše ovisan o transferima, a kad se dogodi jedan ili dva prijelazna roka bez ozbiljne prodaje, odmah dramatično zaroni u minus na prihodovnoj strani, koja sve teže prati nabujale troškove. S obzirom na sve što se događalo u proteklom razdoblju, posve je jasno da klub nije ni dobro kadrovski ekipiran da bi se nosio s izazovima koji pred njim stoje te da se puno više pažnje posvećuje svemu osim onoga najvažnijega, a to je sportski segment kluba i rezultat.

Na kraju, svakako treba napomenuti i ono najgore što se Hajduku dogodilo, a to su velike podjele među navijačima i izostanak podrške s tribina, nešto što je do nedavno bilo nezamislivo. Najveća snaga Hajduka oduvijek su bili njegovi navijači i njihova velika podrška, i uz brojne druge vruće krumpire koji ga čekaju, novi će predsjednik svakako morati voditi računa i o vraćanju navijača na tribine.

Prava je šteta što predsjednik Hajduka ne polaže zakletvu, pa da na svečanosti položi ruku na Bibliju i na kraju zakletve kaže: "Tako mi Bog pomogao". Kakvi ga sve problemi čekaju na Poljudu, doista mu samo Bog može pomoći....