Odlazak legende argentinskog nogometa: Umro 'El Loco' Hugo Gatti, revolucionarni golman

Argentinski nogomet oprostio se od jedne od najosebujnijih ikona. Hugo Orlando Gatti, argentinski golman poznat po nadimku "El Loco" ("Luđak"), preminuo je na Uskrs u Buenos Airesu u 81. godini. Idol navijača Boca Juniorsa i inovator na golmanskoj poziciji ostavio je velik trag u povijesti južnoameričkog nogometa. Preminuo je nakon dva mjeseca u bolnici zbog ozbiljnih zdravstvenih problema proizašlih iz nezgode i posljedične respiratorne infekcije. Naime, krajem veljače slomio je kuk dok je šetao psa, a u bolnici je obolio od upale pluća, otkazali su mu bubrezi i srce.

Rekorder argentinskog prvenstva

Gatti se proslavio karizmom i neobičnim stilom branjenja. Za razliku od većine golmana svog doba, nije se oslanjao isključivo na reflekse, već i na izvanredno čitanje igre i pozicioniranje. Često je izlazio daleko izvan svog šesnaesterca, djelujući kao dodatni branič ili čak pokretač napada, zbog čega su ga prozvali i "golman-igrač". Nije se ustručavao koristiti noge, glavu i prsa za kontrolu ili ispucavanje lopte, a te je vještine vjerojatno usavršio igrajući kao napadač u mladosti.

Bio je jedan od pionira tehnike hrabrog istrčavanja ususret protivničkom napadaču kako bi mu smanjio kut i prostor za udarac. Uz to, bio je majstor za penale, obranivši ih čak 26 tijekom karijere u argentinskoj Primeri, čime dijeli rekord s još jednim velikanom, Ubaldom Fillolom. Profesionalno je igrao do 44. godine, skupivši rekordnih 765 nastupa u najvišem rangu argentinskog nogometa tijekom 26 sezona (ukupno 817 službenih utakmica).

Od Atlante do legende Boce Juniorsa

Rođen 19. kolovoza 1944. u malom mjestu Carlos Tejedor, Gatti je nogometnu karijeru započeo u klubu Atlanta iz Buenos Airesa, debitiravši u prvoj ligi 1962.. Njegov talent brzo je prepoznat te 1964. prelazi u redove velikana River Platea, gdje se za mjesto prvog golmana borio s idolom Amadeom Carrizom.

Nakon epizoda u Gimnasiji y Esgrima La Plata (1969.-1974.), gdje je skupio preko 200 nastupa, i kratkog boravka u Unión de Santa Fe (1975.), Gatti 1976. kao 31-godišnjak potpisuje za Boca Juniorse. Iako je prethodno igrao za najvećeg rivala River Plate upravo je u plavo-žutom dresu Gatti stekao status legende. Za Bocu je odigrao preko 400 utakmica (381 u ligi, 47 u Copi Libertadores), postavši golman s najviše nastupa u povijesti kluba i drugi igrač ukupno, iza Roberta Mouza.

Gattijev dolazak poklopio se sa zlatnim razdobljem kluba s La Bombonere. Već u prvoj godini (1976.) osvojio je duplu krunu, prvenstva Metropolitano i Nacional. Sljedeće je bio ključni igrač u osvajanju prvog naslova Cope Libertadores za Bocu. U finalu protiv brazilskog Cruzeira, nakon što su obje momčadi pobijedile kod kuće 1-0, a treća utakmica u Montevideu završila 0-0, Gatti je u raspucavanju obranio ključni udarac Vanderleija za konačnih 5-4 i neopisivo slavlje.

Iste godine Boca je osvojila i Interkontinentalni kup, pobijedivši Borussiju Mönchengladbach (Liverpool je kao europski prvak odbio sudjelovati). Gatti je briljirao u uzvratu u Njemačkoj, sačuvavši mrežu netaknutom u pobjedi 3-0 (prva utakmica u Buenos Airesu završila je 2-2, a Gatti nije branio). Već 1978. Boca je obranila naslov Cope Libertadores, ponovno s Gattijem na golu u finalu protiv Deportivo Calija. Treći naslov prvaka Argentine s Bocom osvojio je 1981., u momčadi u kojoj je igrao i mladi Diego Armando Maradona.

Nezaboravni 'El Loco'

Nadimak "El Loco" (luđak) savršeno je pristajao Gattiju. Njegov stil, hrabra istrčavanja, driblinzi protivničkih igrača i karizmatična pojava činili su ga jedinstvenim. Bio je sušta suprotnost velikom rivalu Ubaldu Fillolu iz River Platea, koji je bio oličenje ozbiljnosti i profesionalizma.

Jedna od najpoznatijih anegdota vezana je uz Diega Maradonu. Uoči utakmice Boce i Argentinos Juniorsa 1980., Gatti je u intervjuu Maradonu nazvao "gordito" (debeljuškast), dodavši da je talentiran, ali možda malo precijenjen. Maradona, poznat po vatrenom temperamentu, odgovorio je na terenu postigavši četiri gola u toj utakmici (jedan iz penala, dva iz slobodnih udaraca i jedan iz igre), predvodeći Argentinos Juniorse do pobjede 5-3. Unatoč sukobu, Gatti i Maradona kasnije su postali suigrači u Boci 1981., osvojivši zajedno naslov prvaka Metropolitana. Maradona je kasnije izjavio da se Gatti "pokazao kao sjajan tip, uvijek uz njega".

Reprezentativna karijera i kasniji život

Za reprezentaciju Argentine Gatti je skupio 18 nastupa između 1967. i 1977. godine. Bio je dio momčadi na Svjetskom prvenstvu 1966., ali kao rezerva Antoniju Romi. Argentina se nije kvalificirala za SP 1970., a za SP 1974. nije bio pozvan. Iako je branio u mnogim prijateljskim utakmicama uoči Svjetskog prvenstva 1978., koje se održavalo u Argentini, izbornik César Luis Menotti prednost je dao Ubaldu Fillolu. Zanimljivo, Gatti je bio na golu Argentine kada je Maradona debitirao za reprezentaciju 1977. protiv Mađarske.

Unatoč relativno skromnoj reprezentativnoj karijeri, Gatti je 1982. proglašen argentinskim nogometašem godine. Međunarodna federacija za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) svrstala ga je na treće mjesto najboljih argentinskih golmana 20. stoljeća, iza Carriza i Fillola.

Nakon završetka igračke karijere 1988., obilježene pogreškom u utakmici protiv Deportiva Armenije koja ga je koštala mjesta u momčadi, Gatti se posvetio komentatorskom poslu. Dugo je živio u Španjolskoj, gdje je bio poznat kao karizmatičan i direktan nogometni analitičar u popularnim emisijama poput "El Chiringuito de Jugones".