Oni čine ponosnim grad heroja: Vukovarci velikih životnih priča

Vukovar danas obilježava 25. obljetnicu pada grada u Domovinskom ratu i teškog stradavanja. Taj je grad na Dunavu postao i ostao simbol ljudskog stradavanja i tragedije. Ali i simbol hrabrosti, kao i ponosa.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:28

Video: 24sata/pixsell

Mnogi se pitaju koja je konstatacija ispravna: Grad heroj ili grad heroja? Točan odgovor je - oboje. Vukovar je ujedno grad heroj koji prkosi svim patnjama koje je prošao, ali i grad svih heroja koji su položili živote za suverenost Republike Hrvatske.

Na današnji dan 1991. godine sravnjen je sa zemljom, a punih 87 dana bio je pod opsadom 30 tisuća vojnika JNA. Vukovar je najveća tragedija hrvatskog naroda.

Ipak, 25 godina kasnije, grad izgleda lijepo i ugodno. Ruševine su, uglavnom, dio prošlosti i okolina počinje disati punim plućima.

Po pitanju društvene i sportske strane, postoje pozitivni impulsi koji daju optimizam, baš poput sportskog projekta HNK Mitnica.

Vukovar također može biti ponosan na svoja tri Damira - svjetski priznatog veslača Martina, dobro poznatog nogometaša Kreilacha te moćnog lijevog vanjskog, rukometaša Bičanića.

A što tek reći za Sandru Paović, zlatnu paraolimpijku, čija životna priča svojom veličinom i snagom pomiče apsolutno sve granice?

Svi oni imaju snažnu životnu priču koja nadahnjuje. Vukovar im je utkan pod kožu...

HNK Mitnica: Istinski hrvatski unikat

Ovaj su nogometni klub osnovali hrvatski ratni vojni invalidi i hrvatski branitelji sa područja gradskog naselja Mitnica. Osnovan je 28. ožujka 2008. godine, a danas se natječe u Drugoj županijskoj ligi Vukovarsko-srijemske županije.

Zdrav sportski projekt uspješno egzistira i danas, prvenstveno djelujući u cilju poboljšanja društvenog života u samom naselju, kao i ostatku grada.

Igralište na mjestu Spomen-park Dudik lokacija je na kojoj ovaj unikatan klub dočekuje svoje protivnike uz uvijek bučnu podršku navijača. Za sebe u polušali vole reći kako su gledaniji i od aktualnog klupskog hrvatskog prvaka, zagrebačkog Dinama.

Za klub igraju uglavnom domaći dečki kojima Mitnica predstavlja više od kluba i nogometa. Baš kako i priliči niželigaškom natjecanju gdje se nogomet ne igra isključivo zbog - samog nogometa.

Jedan od takvih igrača je Tomislav Zebec (22) koji klubu pomaže otkako je ideja Mitnice prerasla u stvarnost.

- Iznimno sam ponosan što sam igrač ovog kluba jer ovaj klub ne čine samo igrači i uprava. Ovaj klub predstavlja sve stanovnike ovog naselja, jer su upravo oni zaslužni da klub danas postoji - započinje Tomislav pa se prisjeća početaka kluba:
   
- Kada je klub započeo sa radom, odmah sam se priključio kao igrač, iako sam bio svjestan da neće biti lako. Teški uvjeti i svi problemi u kojima se klub nalazio, nestali su onog trenutka kada smo odigrali prvu utakmicu na našem igralištu, pred našim roditeljima, susjedima i prijateljima.

Otkriva i tajnu uspješnosti mladog i popularnog kluba.

- HNK Mitnica je važna za ovaj dio grada zato što od početka svog rada i djelovanja, okuplja velik broj ljudi. Mnogi su na razne načine uključeni u izgradnju kluba, čime se i cijela zajednica razvija. Utakmice nedjeljom postale su mjesto na kojem se ljudi mogu družiti zajedno, tu je nogomet onda u drugom planu - zaključuje naš sugovornik.

U klubu se radi planski uz najispravniju moguću ideju - ulaganje u mladost.

- Od svog osnutka, klub konstantno napreduje. Infrastruktura se stalno nadograđuje, te postoje brojni planovi za daljnju izgradnju pomoćnih igrališta i sličnog. Naravno, rezultati se ne zanemaruju. Nakon igranja u 3. ŽNL i ulaska u 2. ŽNL klub ne želi na tome stati. Svakako se planira ulazak u viši rang jednog dana. Također se u klub uključuje sve više djece, što svakako raduje jer su upravo oni budućnost kluba.  

Na domaće utakmice HNK Mitnice u prosjeku dolazi 60-80 gledatelja koji uredno plate ulaznicu čime se, dakako, pomaže klubu. Zna ih biti i više, pogotovo ako osvane sunčana nedjelja i uz to se igra lokalni derbi protiv Dunava iz Sotina. Navijači su veliki vjetar u leđa Mitničanima.

- Gdje god da igramo utakmice, s nama dolazi i velik broj naših navijača. Stoga, mogu reći da mi gostujućih utakmica zapravo nemamo budući da su naši navijači uvijek brojniji. Prethodne sezone je za jednu utakmicu organiziran čak i „navijački vlakić“ s kojim je na gostujuću utakmicu došlo stotinjak navijača - prisjetio se Tomislav, a ovako je to izgledalo:

Iako, imaju oni i poznatih navijača poput bivših reprezentativaca Hrvatske Mladena Petrića, Danijela Pranjića i Gordona Schildenfelda.

Nitko kao Damir Martin

Vukovar se može pohvaliti i osvajačem srebrne medalje iz Rija te dvostrukim svjetskim i europskim prvakom u veslanju, Damirom Martinom.

Jedan od onih ljudi i sportaša koji nas 'tjera' da ga obožavamo zbog skromnosti i iznimnih radnih navika te iskonski dokaz koliko je mentalna snaga važan faktor u svakodnevici. 

Damir je to fantastično 'objasnio' na najzahtjevnijoj pozornici, Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru gdje mu je zlato tako nesretno izmaklo.

Nažalost, umjesto na svom Dunavu, mali dio djetinjstva vezan za Vukovar morao je provoditi u skloništu. Imao je tri godine kada su na grad počele padati prve granate i s majkom i bratom završio je u koncentracijskom logoru dok je u isto vrijeme njegov otac Boris branio Vukovar.

- Meni je to vjerojatno sve bila igra. OK, selimo se tu, ovi nas voze tu kamionima. OK, super, odlično malo smo u Austriji malo smo u Njemačkoj pa kreće škola u Zagrebu '95. Ne pričamo puno u obitelji o tim godinama, fokusirani smo isključivo na sadašnji trenutak i na budućnost - prisjetio se uspješni Vukovarac Damir Martin.

Zbog sportskih obaveza Martin neće biti u Vukovaru danas, a i za njega je ta uspomena bolna jer to je već jednom prošao kao dijete.

- Neću biti u Vukovaru, jednom sam to prošao. Tamo odem nekoliko puta godišnje da vidim baku, a i nemam previše poznanika u gradu budući da sam odrastao u Zagrebu - rekao nam je Damir.

Primjećuje kako u gradu dolazi do poboljšanja u svim sferama.

- Grad se obnavlja i puno je novih sadržaja u njemu. Ne oporavlja se samo kroz građevine, tamo se radi i na društvenom aspektu - smatra Damir pa dodaje:

- U obitelji se sjećamo gotovo svaki dan što smo sve prošli prije 25 godina, ali svi smo okrenuti budućnosti i gledamo prema naprijed - završava naš trofejni veslač.

Damir Kreilach je obožavan u Berlinu

Vukovarac Damir Kreilach trenutno obitava u njemačkoj prijestolnici Berlinu. Tamo je cijenjen kao kapetan državnog drugoligaša Union Berlin. Da bi stranac uspio u stranoj okolini te se nametnuo kao lider u tako kratkom vremenskom intervalu poput Kreilacha u Berlinu, mora imati posebnu karizmu i sportsku kvalitetu. Damir to ima.

Snažni veznjak dobro je poznat i ljubiteljima loptanja kroz naše prvoligaške travnjake iz dresa Rijeke za koju je nastupao od 2000. do 2007. godine.

On je u šestoj godini života stigao iz Vukovara u Opatiju gdje je počeo trenirati nogomet.

- Vukovar je grad u kojem sam rođen i koji ima i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu zbog svega što je taj grad prošao i istrpio - započeo je Damir pa nastavio:

- Na svaki spomen Vukovara prva asocijacija mi je da je to Grad Heroj! U njemu sam, nažalost, živio samo dvije godine, a svoje cijelo djetinjstvo sam proveo u Opatiji i Rijeci gdje ću se, kako stvari stoje, vratiti poslije završetka nogometne karijere - otkrio nam je Damir kojem su navijači priredili posebnu koreografiju koncem listopada.

Kreilach je doslovno ikona u Berlinu i premda nije zaigrao protiv Dortmunda u ovosezonskoj kup utakmici, navijači nisu propustili priliku kako bi mu zahvalili za sve, njih oko 13 tisuća.

Ma, za naježiti se!

Kad mu nogometne obveze dopuste, posjeti svoj rodni grad.

- Vukovar rado posjećujem uvijek kada mi to moje nogometne obaveze dopuste. Zadnji put sam bio sa suprugom i roditeljima prije pet mjeseci. Velika mi je želja doći u Vukovar i na 18.11., ali mi to trenutno moje obaveze ne dopuštaju. Svakako da ću čim budem mogao doći u Vukovar na taj dan - govori nam Kreilach.

Smatra kako bi bilo dobro za sam grad da se u njemu igra prvoligaški ili drugoligaški nogomet.

- Time bi se Vukovar još više u svakom trenutku razvijao i napredovao što i za sada ide u jednom jako lijepom smjeru. Vukovar se jako lijepo obnovio i kako se kaže, diše punim plućima - zaključuje miljenik riječke Armade te idol navijača njemačkog Union Berlina.

Razorna vukovarska desnica - Damir Bičanić

Rukometaš razorne desnice. Jao golmanima kad Bićo opali izvana, riskiraju potencijalnu upalu pluća od siline udarca. Damir Bičanić je poznati hrvatski reprezentativac te danas igrač francuskog Chamberya.

Svoje golove uvijek posvećuje gradu na Dunavu, ali i roditeljima, majci Regini te ocu Ivici.

Rukomet je počeo igrati za vrijeme progonstva u Umagu, a nakon povratka u Vukovar 2000. godine nastavio je igrati za RK Osijek koji ga je kasnije lansirao u zagrebački Agram.

Za razliku od svoja dva prethodno spomenuta imenjaka, Bičanić je imao priliku školovati se u rodnom gradu. Išao je u 'onu žutu zgradu na brijegu', vukovarsku gimnaziju, gdje zasluženo drži svoje mjesto među istaknutim gimnazijalcima.

Na širi popis reprezentacije izabran je 2009. godine, a bio je član 'kauboja' 2010. u Austriji gdje je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. No, 2012. sportska godina za njega je bila vrlo specifična - igrao je u Srbiji na Europskom prvenstvu polufinale protiv domaće reprezentacije.

- Ja sam ipak Vukovarac i ne mogu reći da je to utakmica kao i svaka druga. Za mene ona ipak nosi dodatne tenzije. Ne radi se o negativnim emocijama, no jednostavno je tako - govorio je Damir uoči utakmice koju je Hrvatska na kraju izgubila u Beogradu.

Te 1991. godine imao je šest godina i kako kaže, ne sjeća se ničega. Vukovar je, bez obzira gdje se nalazio, uvijek njegov grad.

- Vukovar je moj rodni grad, no u njemu sam zbog rata i progonstva proveo samo nekoliko godina i išao u školu. Gdje god igram u svijetu i gdje god živim, uvijek ponosno kažem da sam Vukovarac i to se nikada neće promijeniti - rekao je poznati rukometaš.

Rođena pobjednica Sandra Paović

Vukovar je ponosan i na svoju heroinu Sandru Paović koja je 13. rujna osvojila zlatnu medalju na Paraolimpijadi u Riju. Svjetska i europska prvakinja tako je svojoj kolekciji dodala i olimpijsko zlato. Sandra Paović slavila je u finalu Paraolimpijskih igara 3-0 protiv Njemice Steffi Grebe.

- Nadam se da ću ovom medaljom dati nadu svim ljudima kojima je teško, da će Hrvatska biti ponosna na mene i hvala svima koji su izdvojili novac i pomogli mi u liječenju. Hvala umirovljenicima, učenicima, radnicima, svima. Ovo zlato moj je način zahvale svima vama - kazala je naša Sandra.

Video u nastavku podsjetit će vas kolika je heroina naša Sandra.

POGLEDAJTE VIDEO

Ovo je prva priča iz našeg video serijala Nestali kojeg će 24sata objavljivati svakog tjedna.