Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Opaka bolest ugasila je jedan veliki život, ali nije mogla izbrisati ono što je Miroslav Pribanić – Raban ostavio iza sebe. Njegovo ime ostat će zauvijek upisano među besmrtnike hrvatskog i europskog rukometa
U četvrtak, 2. srpnja, u jutarnjim satima Bjelovarom je prostrujala tužna vijest, preminuo je Miroslav Pribanić – Raban, po mnogima najveći rukometaš u povijesti Bjelovara i jedan od najboljih igrača koji su ikada igrali rukomet na prostorima bivše Jugoslavije. Rođen je 22. lipnja 1946. godine u Bjelovaru, gradu kojem je ostao vjeran cijeloga života. Rukomet nije bio samo njegov sport, nego i životni poziv.
Prve rukometne korake napravio je 1958. godine na šljakanom igralištu RK Željezničar, nedaleko od autobusnog kolodvora. Pet godina kasnije profesor Željko Seleš doveo ga je u Omladinski rukometni klub Bjelovar, gdje je odmah postao član seniorske momčadi. Već tada bilo je jasno da se radi o iznimnom talentu.
Njegova sportska inteligencija, brzina i osjećaj za igru vrlo brzo doveli su ga do reprezentacije Jugoslavije. Prvi put reprezentativni dres obukao je sa svega dvadesetak godina na Trofeju Zagreba, a potom je godinama bio nezamjenjiv član reprezentacije s brojem 2 na leđima. U 125 nastupa postigao je 286 golova.
Bio je jedan od nositelja igre reprezentacije koja je 1972. godine osvojila zlatnu olimpijsku medalju u Münchenu. Osvojio je i broncu na Svjetskom prvenstvu 1970. u Francuskoj te zlata na Mediteranskim igrama u Tunisu 1968. i Alžiru 1975. godine.
Posebnost njegove veličanstvene karijere bila je i činjenica da nikada nije zaigrao ni za jedan klub izvan Bjelovara. Ostao je vjeran svome gradu i klubu unatoč brojnim ponudama.
Vrhunac klupske karijere dogodio se 19. veljače 1972. godine. Toga dana ORK Partizan Bjelovar u velebnoj dortmundskoj Westfalenhalle, pred 13.142 gledatelja s kupljenim ulaznicama, pobijedio je tadašnji europski rukometni gigant VfL Gummersbach rezultatom 19:14 i osvojio naslov prvaka Europe. Bjelovarčani su tako postali prva momčad s prostora bivše Jugoslavije koja se popela na europski rukometni tron.
Kapetan momčadi, u dresu s brojem 2, bio je upravo Raban. S pet pogodaka bio je i prvi strijelac finala te jedan od najzaslužnijih za najveći uspjeh u povijesti bjelovarskog sporta.
Iako je tijekom karijere odigrao bezbroj velikih utakmica i postigao niz nezaboravnih pogodaka – među kojima se posebno pamti devet golova protiv praške Dukle u polufinalu Kupa prvaka 1968. godine – Pribanić je epitet jednog od najboljih desnih krila svijeta zaslužio i svojom igrom u obrani. Na poziciji halfa bio je gotovo neprobojan.
Njegovu brzinu, odlučnost i beskompromisnost najbolje je osjetio legendarni Hansi Schmidt, jedan od najboljih svjetskih rukometaša toga vremena, kojega je Pribanić u velikom finalu potpuno zaustavio. Kao i mnoge druge prije i poslije njega.
Profesor Željko Seleš često je znao reći kako je upravo Miroslav Pribanić najbolji rukometaš u povijesti kluba, nezaustavljiv u napadu i neprelazan u obrani. Legendarni Hrvoje Horvat – Cveba otišao je još dalje. U razgovoru za Večernji list izjavio je kako je Raban najbolji hrvatski rukometaš svih vremena.
"Bio je vanzemaljac“, rekao je Horvat.
Koliko je vrijedio, najbolje govori podatak da je odmah nakon osvajanja Kupa prvaka vodstvo Gummersbacha ponudilo tada nevjerojatnih 70.000 njemačkih maraka kako bi preselio u njihove redove. Bila je to svota o kojoj je većina sportaša tada mogla samo sanjati.
No bjelovarski rukometni "BMW", kako su ga prijatelji i navijači od milja prozvali zbog njegove brzine, ostao je vjeran svome gradu. Ostao je uz Sokolanu, ondje gdje je ispisao najljepše stranice svoje sportske priče.
Po završetku igračke karijere nastavio je živjeti rukomet kao trener i odgojitelj novih naraštaja, ostajući cijeloga života uz klub kojem je dao svoje najbolje godine.
No, iznad svih medalja, trofeja i sportskih uspjeha, Raban je bio suprug, otac i obiteljski čovjek. Iza njega su ostali supruga i dvije kćeri.
Njegovim odlaskom Bjelovar nije izgubio samo najvećeg rukometaša svoje povijesti. Izgubio je čovjeka kojega su krasili skromnost, poštenje i ljudska veličina. Oni koji su imali sreću poznavati ga pamtit će njegov osmijeh, jednostavnost i ljubav prema rukometu i svom gradu.
Opaka bolest ugasila je jedan veliki život, ali nije mogla izbrisati ono što je Miroslav Pribanić – Raban ostavio iza sebe. Njegovo ime ostat će zauvijek upisano među besmrtnike hrvatskog i europskog rukometa, a u srcima Bjelovarčana živjet će kao simbol jedne velike sportske generacije i vremena kada je mali grad stvarao najveće rukometaše svijeta.
24sata © 2026
