Pred ovim je dečkima dug put do visina kakve su postigli Bijač, Sukno, Joković, Fatović, Bušlje, Vrlić..., ali zasad su na dobrom putu. Uostalom, kad se to hrvatski vaterpolo pribojavao za budućnost?
ZLATNI PA BRONČANI
Ovi dečki prava su budućnost 'barakuda': Stižu nasljednici Jokovića, Vrlića, Bijača, Fatovića
Čitanje članka:
4
min
Sedam godina, od 2017. do 2024. godine, hrvatski vaterpolo u mlađim dobnim kategorijama nije osvojio nijednu medalju na velikim natjecanjima. Seniori su, primjerice, za to vrijeme bili prvaci svijeta i Europe, osvojili još nekoliko medalja, no hrvatska mladost - ništa!
Onda je u kasno ljeto prošle godine na red stiglo Europsko prvenstvo u Burgasu za igrače do 19 godina. Velikih najava, što je i logično, iz hrvatskog tabora nije bilo. A ta reprezentacija, koju je vodio izbornik Zoran Bajić, s obale Crnog mora vratila se kao prvak Europe.
Hrvatska je malo pobliže upoznala i čula za prezimena Čubranić, Pavlić, Tončinić... Neki od njih, poput Čubranića i Tončinića u Primorju, već su bili prilično važni prvotimci u klubovima, pa onima malo dublje u vaterpolu nisu bili takva novost. Gospar Vlaho Pavlić bio je najbolji strijelac turnira i s tom nagradom ušao u ozbiljnu ulogu kod Vjekoslava Kobešćaka u Jugu.
Godinu dana kasnije, neki iskusniji i za Tuckov režim među seniorima, Bajićevi dečki osvojili su i broncu na Svjetskom prvenstvu U-20 na domaćem terenu u Zagrebu. Nekima je bio posve domaći, poput drugoga golmana, mladostaša Jakova Ćosića, čije su nas obrane protiv Grčke u drugom poluvremenu odvele u polufinale i borbu za medalje, koju smo, nakon poraza od Španjolske, osvojili deklasiranjem Mađarske (13-8), od koje smo izgubili u grupnoj fazi.
Medalje u mlađim kategorijama jesu lijepe, uvijek odražavaju kako tko radi s djecom i mladima, ali ne pretvaraju automatski ove klince u seniorske reprezentativce. No u ovoj generaciji, tvrdimo, već sad ima igrača koji će biti nositelji "barakuda" za nekoliko godina. Hrvatska, ni to nije nimalo nevažno, na ovom turniru imala je jednu od najmlađih reprezentacija, s trojicom igrača u prvih sedam rođenih 2007. godine! To su centar Viktor Tončinić, ljevoruki Ante Jerković i najmlađi od svih Maro Šušić. E taj "mali" je pravi zvrk u vodi, sitan i dinamitan, a ako ga s nekim već moramo usporediti, najviše nas podsjeća na Lorena Fatovića. Bez obzira na to što je najmlađi, preuzima odgovornost, a to rade samo oni od posebnijeg materijala.
Za riječkog centra Tončinića, čiji će sljedeći klub biti Mladost, ne biste rekli da je svježe punoljetan, hrvao se na dva metra s dvije godine starijima od sebe i apsolutno dominirao, izbacivao protivnike i prisiljavao protivničku momčad na zonu. U tom smo dečku vidjeli nešto vrlićevsko, a još kad popravi realizaciju, ima sve predispozicije da se pretvori u jednog od najboljih svjetskih centara kakav je i Josip Vrlić.
Iz Rijeke, za promjenu, dolazi buduća "jedinica" seniorske vrste. Mauro Ivan Čubranić, istina, imao je i nešto lošijih izdanja na ovom turniru, ali u utakmici za broncu protiv Mađarske s 20 obrana pokazao je zašto ga je i Sandro Sukno zvao u Pro Recco. No to bi za njegove mlade godine bio možda i prevelik iskorak, zato će ga pod svoje u Mladosti uskoro uzeti Frano Vićan. Bolje vjerojatno ni ne može.
Vlaho Pavlić završio je i SP kao najbolji strijelac, u šest utakmica zabio je 30 golova. Rekosmo, ove je sezone dobio veliku ulogu kod Kobešćaka u Jugu, gdje je nekad nastajao Sandro Sukno. Takav se poput Sukna rađa jednom u 100 godina, naravno da ne želimo mladom Vlahi stvarati pritisak s takvim usporedbama, ali nemalo smo ih puta već začuli. Da, taj momak ima nešto suknovskoga u sebi.
Najugodnije iznenađenje turnira za nas je bio ljevak Ante Jerković, i dalje maloljetnik. S Kobešćakom je u Jugu bitno napredovao u fazi obrane, a napad... To je ljevica Mare Jokovića! Ni to nismo malo puta čuli na bazenu zadnjih dana. Nakon Pavlića, Šušića, Tončinića i Šušića, koji su i na Tuckovu širem popisu za Svjetsko prvenstvo u Singapuru, i Jerkovića uskoro vidimo među velikim "barakudama".
Ovi dečki možda su se ranije istaknuli od drugih, no nećemo zanemariti ulogu kakvu je, primjerice, imao mornarevac Luka Penava. Taj u bazenu radi sve, kao nekoć Zdeslav Vrdoljak. Uostalom, znate da desetku ne nose baš bilo kakvi igrači. U pet utakmica zabio je pet golova, pa u zadnjoj za broncu četiri! Također, Penavin klupski suigrač, branič Mislav Ćurković, na trenutke je fascinirao u borbi s protivničkim centrima, koje su na takav način nekad rješavali Andro Bušlje ili Damir Burić.
Pred ovim je dečkima dug put do visina kakve su postigli Bijač, Sukno, Joković, Fatović, Bušlje, Vrlić..., ali zasad su na dobrom putu. Uostalom, kad se to hrvatski vaterpolo pribojavao za budućnost?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
