Prepisivao sam od buduće žene u školi, u bus ulazim zadnji, a s Kloppom sam išao na pivo...

Ivan Perišić (33) važna je karika hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru, a u razgovoru s Robertom Knjazom u emisiji "Knjaz kod Vatrenih" prisjetio se životnog puta i otkrio (manje) poznate detalje iz života.

- Nisam baš od kamera, nije mi to... OK kad su utakmice, ali što se tiče privatnog života pogotovo, volim biti na miru i da se ne zna puno toga o meni - rekao je Ivan.

Njegov kum i prijatelj Frane Jurčević pokazao je teren na kojem je igrao kao dijete u Omišu. Stative na golovima glumile su gajbe piva.

- Jako je brižan i zna iznenaditi s puno sitnica, jako dobro pamti detalje, imena, datume, lica. Milijun ljudi prođe mu kroz život, sve ih zapamti. Nogometnom klubu u Omišu je u desetak godina dao toliko donacija, dresove, kopačke, majice, lopte - prisjetio se Frane.

POGLEDAJTE VIDEO: Veliki Perišićev dres u Omišu

Pokretanje videa...

01:04

Perišić i dalje drži do ljudi s kojima je dijelio mladost.

- Imam isto društvo iz osnovne i srednje škole i iz Hajduka cijeli život i volim biti u tom društvu, uz ljude koji su bili uz mene cijeli put u ovih 20 godina karijere - rekao je Perija.

A drugi prijatelj i kum Frano Katić otkrio je kako je Ivan upoznao suprugu Josipu.

- Ivan i Josipa skupa su sjedili u klupi u Srednjoj ekonomskoj školi, Ivan je imao dva razloga za to. Bio je zaljubljen u suprugu od prvog razreda, a ona je bila odlična učenica pa je od nje prepisivao i snalazio se da prođe predmete.

Perišić se na to nadovezao:

- Bio sam 100 posto u nogometu, nije bilo vremena za učenje. Je li mi Josipa bila jedina motivacija? Pa je, od prvog dana srednje nešto je kliknulo. S njene strane baš nije prvi, ali s moje je. Jesam li romantičan? Paaa jesam... Ne bih u detalje, drugo pitanje, haha.

Kod brice je zaboravio prsten

Nastavio je o obitelji.

- Djeca su mi sve. Leonardo ima 10 godina, Manuela osam, Luki je par mjeseci. Nastojim biti s njima iako smo dosta odsutni od kuće. Ali kad smo doma, srce mi je na mjestu.

Splitskom brici Anti Šoliću jednom prilikom ostavio je prsten i još ga nije pokupio. Doduše, nije vjenčani... A osim nogometa, jako voli i druge loptačke sportove. Među njima su i mini balote na stolu.

- U Splitu je to napravio jedan momak, volim to igrati, balote su uvijek dobra ideja. Izbijam li? Više volim tući nego valjati. Balote ili nogomet? Odbojka na pijesku! Sve što je okruglo, što je balun. Od malih nogu igram odbojku, košarku, tenis...

Odbojku na pijesku, kaže, igra cijeli život ljeti, a ona mu je pomogla i u nogometu.

- Tu je pitanje tajminga, prvog koraka kad dolazi centaršut, kao u polufinalu SP-a. Treba znati kad skočiti. A padel imam ispred kuće, to mi je jedan od najboljih sportova. Volim puno i trčati i to mi pomaže.

U Belgiji bez karantene

Koliko je strastven i izvan nogometa, dovoljno govori priča kako je u Wolfsburgu danima gubio u stolnom tenisu, nakon toga nije spavao, a kad je prvi put pobijedio, više nije gubio.

- Uvijek tražim revanš, stvarno ne volim gubiti. Ako nisam dobar, postat ću - kaže Perišić.

Prvi klub u kojem je igrao kao senior bio je belgijski Roeselare.

- Prve utakmice nikad neću zaboraviti, odlučio sam se za taj klub 2009. Debi mi je bio protiv Bruggea u kupu, dobili smo i zabio sam, nije moglo bolje. Tamo nije bilo karantena uoči utakmice kao u Italiji, Njemačkoj, Engleskoj. Mogao si u pet popodne biti na stadionu ako je utakmica u osam. Ne volim puno karantene, nisam taj tip - rekao je Perija.

Nakon dvije godine u Club Bruggeu otišao je u Borussiju Dortmund, gdje ga je oduševio velebni stadion.

- Kad sam prvi put došao na Signal Iduna Park i vidio taj Žuti zid, noge su mi se odsjekle! Nešto nevjerojatno, jedan od najboljih stadiona dosad. Stvarno je gušt bio tamo igrati - rekao je.

S Kloppom na pivo

Trenirao ga je Jürgen Klopp.

- Nije lako raditi s njim, ali išli smo skupa i na pivo, poslije pobjeda se i popilo... Naučio sam puno toga što mi je kasnije pomoglo, pogotovo igrati u obje faze, što u Belgiji nisam radio. Mogu mu biti zahvalan jer sam spustio kao lijevi bočni. Sad mogu pokriti sve tri pozicije na lijevoj strani, a i desnoj.

Godina u Bayernu?

- Osvojili smo sve, Ligu prvaka, prvenstvo i kup, ali bio je covid pa nismo mogli slaviti s obiteljima i navijačima. Kakav je osjećaj? Pa vidiš po Lukinom slučaju, kad osvojiš jednom LP, ideš i po drugu.

Bio je u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Italiji, sad je u Engleskoj.

- Dok sam bio mlađi htio sam prbati svih pet najjačih liga, to mi je bio san. Još mi fali španjolska pa ćemo vidjeti ako bude vremena... Ne volim se bazirati na tome da budem u jednom klubu deset godina, nisam to ja, mene to gura. Volim trenere i suigrače koji su gladni kao ja, mislim da sam dobro izabrao i da ove godine ovdje možemo napraviti puno toga - rekao je Perišić.

Igrat će do 99. godine

Zašto je izabrao Tottenham?

- Znam trenera, radio sam s njim u Interu (Antonio Conte, op.a.). Znam da je gladan uspjeha i da će sve napraviti da nešto proba osvojiti. Momci su stvarno super i žele svaki dan raditi i napredovati.

Kondicijski trener Filip Majić otkrio je da je prošle godine Perišić odradio 60 utakmica, 290 momčadskih i 250 individualnih treninga uz osteopatiju, kiropraktiku...

- Igrat će do 99. godine, on živi za nogomet - rekao je Filip.

U reprezentaciji je 11 godina i igra s posebnim žarom.

- Prve utakmice ne mogu opisati. Bila je trema, znaš da igraš za domovinu, familiju, prijatelje. Kad igramo navečer, popodne ne mogu zaspati, što u klubu mogu. Jedva čekam himnu, da utakmica krene i u boj.

Bus krene kad ja uđem

Najdraža mu je pobjeda ona protiv Engleske u polufinalu SP-a u Rusiji, kad je zabio i najdraži gol, najdraža asistencija Nikoli Kaliniću za pobjedu protiv Španjolske, a najteži poraz protiv Belgije u Maksimiru.

- Tko je najveći zafrkant? Šime (Vrsaljko) je bio zadužen za atmosferu, on i Brozo. Tko se najdulje tušira i uređuje? Možda Lovren, ne znam. Ali uvijek zadnji izlazim iz svlačionice. Kad ja uđem, bus krene. Ja i Luka. Nakon treninga malo sauna, rad u teretani... Tko najviše jede? Uh, tu sam među prva tri. Najdraže jelo su njoke i pašticada. To mi je baba uvijek radila dok je bila živa, fali mi to njeno.

Na Euru u Francuskoj 2016. privukao je pozornost neobičnim frizurama.

- Dobio sam puno upita oko toga. Jedno popodne nisam imao što raditi, nazvao sam jednog frizera iz Francuske kojeg sam upoznao preko prijatelja i napravio sam to. Puno mi se frizera poslije zahvalilo jer je puno djece to išlo raditi. Barem nešto... A u Kataru? Ne znam, vidjet ćemo. Ako budem osjećao da moram nešto napraviti, zašto ne?

Jedan prijatelj rekao je u emisiji da frizerima ne oprašta grešku u prijelazu, da ima šablonu koju koristi godinama i ne odstupa ni milimetra.

Volio bih zabiti Maroku, u finalu ići na Brazil

Na koncu je Perišić komentirao protivnike Hrvatske u skupini na SP-u.

- Maroko? Puno dobrih i kvalitetnih igrača, igrao sam s par njih, bit će teško prvo kolo. Nek bude 2-1 za nas, a strijelci Livaja i ja, eto. Kanada? Prva je asocijacija Toronto, basket, Vancouver, hokej. Igrao sam s lijevim bekom Daviesom u Bayernu. Morat ćemo pripaziti na njih jer su mladi, brzi, poletni, ali sve ovisi o nama. Neka bude 2-0, strijelci Luka i Erlić. Belgija? Prva asocijacija Brugge, pivo, čokolada. Top reprezentacija, odličan trener. Rezultat? 1-1, strijelac Petković.

Tko će biti svjetski prvak, upitao ga je Robert Knjaz (51).

- Svi bismo voljeli da bude Hrvatska. Ako moram reći nekog drugog uz nas, možda neka finale bude Hrvatska - Brazil. Uz volju, želju i navijanje kao u Rusiji, a bio je gušt, ako se to sve poklopi, možemo opet napraviti velike stvari. Neću prognozirati koliko daleko možemo, ali uz mali faktor sreće sve je moguće. Nadam se dobrom uspjehu - zaključio je Ivan Perišić.