Tshabalalin projektil protiv Meksika 2010. ujedinio je cijelu Južnu Afriku i postao simbol kontinenta, a Druryjev komentar ušao je u legendu. Iako je bajka kratko trajala, taj je gol pomaknuo granice afričkog života
SVI SU BILI JEDNO
Pogodak Tshabalale učinio je do tada nezamislivo: 'Gol za Južnu Afriku, gol za cijelu Afriku!'
Čitanje članka:
3
min
Prije rakete ljevice Siphiwea Tshabalale, prije legendarnog komentara Petera Druryja i zaglušujuće buke tisuća vuvuzela, postojala je obična nogometna utakmica Mundijala. Bio je to osjećaj sumnje i nade koji je šest godina obavijao Južnoafričku Republiku. Otkako je Sepp Blatter 2004. godine izvukao kuvertu s imenom te zemlje, skeptici su se pitali može li država opterećena kriminalom, nestancima struje i neadekvatnom infrastrukturom uistinu organizirati Svjetsko prvenstvo.
Odgovor je stigao 11. lipnja 2010. u 55. minuti utakmice otvaranja, u jednom udarcu koji je postao simbolom cijelog kontinenta. A danas, točno 16 godina kasnije, obrnule su se uloge. Meksiko će na Azteca stadionu dočekati JAR i pokušati napraviti ono što su oni prije 16 godina u Johannesburgu uz slavni komentar engleskog legendarnog komentatora.
When Tshabalala opened the 2010 World Cup in style👏🇿🇦 pic.twitter.com/PvC5O6Zvk5
— No Context World Cup (@NoContextEPL) June 5, 2026
Duh jedne nacije uoči prvenstva
Kako bi se suprotstavila cinizmu, Južnoafrička Republika se ujedinila. Supermarketi su bili prepuni rekvizita, automobili okićeni zastavama, a zračne luke, ceste i stadioni nicali su iz prašine. Pokretačka snaga tog vala nacionalnog ponosa bio je slogan javne televizije: “Osjeti. Ovdje je.” Taj je slogan ubrzo postao više od marketinške fraze; prerastao je u kolektivni duh nacije.
U tjednima prije turnira, nešto se ipak prelomilo. Ljudi različitih rasa i klasa, koji su rijetko dijelili javni prostor bez starih tenzija, odjednom su se kretali u istom ritmu. Ritmu vuvuzela. Taj zvuk, koji je na televiziji možda iritirao, uživo je bio gotovo duhovno iskustvo i poseban osjećaj.
Trenutak koji je ušao u povijest
Utakmica otvaranja protiv Meksika na stadionu Soccer City u Johannesburgu počela je očekivano nervozno. Meksiko je bio bolja momčad, a domaćine je u igri držao samo sjajni golman Itumeleng Khune. Južnoafrikanci su na poluvrijeme otišli sretni zbog rezultata 0-0.
A onda, devet minuta nakon početka drugog dijela, dogodila se magija. Nakon izgubljene lopte Meksikanaca na sredini terena, uslijedila su tri brza i precizna dodavanja. Kagisho Dikgacoi povukao je loptu i poslao briljantnu, okomitu loptu za Siphiwea Tshabalalu koji se sjurio po lijevoj strani. Prvim dodirom je malo suzio kut, a drugim je poslao projektil koji je prohujao pored golmana Óscara Péreza i zabio se u suprotne rašlje. Na trenutak je zavladao muk nevjerice, a onda je cijela zemlja eruptirala. Od stadiona, preko fan zona i gradskih trgova, do najudaljenijih sela, nacija je pala u trans.
- Uvijek će to biti najveći gol moje karijere, bez obzira na sve što je došlo poslije, jer je dotaknuo toliko života i donio radost tolikim ljudima - izjavio je Tshabalala godinama kasnije.
"Gol za cijelu Afriku!"
Dok je Tshabalala s kolegama izvodio uvježbani slavljenički ples, komentator Peter Drury pronašao je riječi koje su savršeno opisale ono što su svi osjećali. Njegov glas postao je zvučna podloga tog povijesnog trenutka.
- Gol Bafana Bafana! Gol za Južnu Afriku! Gol za cijelu Afriku, uzviknuo je Drury, a njegov komentar danas se smatra jednim od najvećih u povijesti nogometa.
Uspio je uhvatiti emociju trenutka u kojem se činilo da je afrički nogomet napokon dobio svoje zasluženo mjesto pod suncem. Drury je kasnije priznao da mu je upravo ta utakmica najdraža koju je ikada komentirao, a Tshabalala najdraži igrač.
- Gledati kako su na stadionu crnci i bijelci zajedno, to je bilo toliko važno za nogomet, za sport i za svijet. Da je Svjetsko prvenstvo tada završilo, ispunilo bi svoju svrhu jer je dokazalo da smo sposobni raditi ovo zajedno i smijati se zajedno - prisjetio se Drury.
Nogometne bajke rijetko imaju savršen kraj. Rafael Márquez izjednačio je za Meksiko jedanaest minuta prije kraja za konačnih 1-1. Južna Afrika kasnije je postala prva zemlja domaćin koja nije prošla skupinu. Vuvuzele su utihnule, zastave izblijedjele, a vratila su se stara pitanja o cijeni prvenstva, korupciji i nejednakosti.
Taj gol nije riješio duboke, strukturne probleme zemlje, ali nije bio ni beznačajan. Dao je naciji dokaz njezinih mogućnosti. Dao im je trenutak na koji mogu pokazati i reći: "To smo bili mi. Zajedno, glasni, živi."
*uz korištenje AI-ja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
