Pokorio hrvatski sprint: Bijeli Bolt budućnost naše atletike

Atletska elita odradila je krunu sezone i u spektaklu Svjetskog prvenstva u Dohi ostvarila neke nove pravce moderne atletike. Bogati Katarani pogodovali su razvoju 'kraljice sportova' i pokazali da modernizacija i digitalizacija trebaju i onim tradicionalnim poput atletike.

Osim vrhunskih rezultata i novih rekorda, specijalnim grafikama i animacijama približili su atletske discipline široj i, prije svega, mlađoj publici pa se već sada SP u Dohi može smatrati povijesnim.

Nismo u mogućnosti objaviti vezani videozapis zbog ograničenja vezanih uz prava emitiranja na internetu. Video možete pogledati OVDJE.

Najveća svjetska atletska smotra obilježila je i kraj domaće sezone, a mnogim atletičarima posljednja provjera uoči Dohe bila je Hanžekovićev memorijal u Zagrebu.

Pokretanje videa...

01:14

Pripreme za Hanžek | Video: hanžek

Organizatori Hanžeka ove su godine muškoj utrci na 100 metara posvetili posebnu pažnju. Standardno jakoj postavi svjetskih sprintera predvođenu pobjednikom Michaelom Rodgersom i Justinom Gatlinom pridodali su nacionalnu utrku na 100 metara pa su ljubitelji atletike iz prve ruke mogli vidjeti što Hrvatska ima za ponuditi u kraljevskoj atletskoj disciplini.

U toj nacionalnoj utrci pobjedu je odnio Zvonimir Ivašković (25) rezultatom 10,81s, no jedno ime na stadionu Mladosti kod Save posebno se istaknulo. Mladi Zagrepčanin Luka Dubajić (17) ciljem je prošao četvrti.

Ne bi tu bilo ništa čudno da nije bio uvjerljivo najmlađi na stazi, skoro sedam godina mlađi od pobjednika i čak deset od drugoplasiranog Alena Kolara (27). Još uvijek član mlađih juniora već je ostvario vrhunske rezultate u nižim dobnim skupinama, a nastupom na Hanžeku najavio je svijetlu budućnost hrvatskog sprinta.

NK Lokomotivu zamijenio AK Agramom

- Uh, bio sam malo nervozan moram priznati, ali nisam se dao zamarati time. Prvi put sam trčao pred toliko publike na domaćoj utrci i vidio sam puno zvijezda koje inače gledam na televiziji. Skoncentrirao sam se na utrku i na kraju završio četvrti - priča nam mladi Dubajić, koji je u atletici završio sasvim slučajno. 

- Atletiku treniram evo već šest godina. Sve je počelo 2013. na jednom školskom natjecanju "Erste plava liga" gdje sam pobijedio na 60 metara. Tada me zapazila trenerica AK Agrama Antonija Žalac i pozvala me da dođem. Počeo sam trenirati, bio sam dobar i zadovoljan, ali paralelno sam trenirao i nogomet.

Duba, kako ga u klubu svi zovu, bio je perspektivni mladi nogometaš NK Lokomotive u to doba. Deset godina nogometa i iskustva u Lokomotivi, NK Zagrebu i NK Lučkom nije bilo jednostavno zamijeniti. Tata Miljenko i dva starija brata Ivan i Mario podupirali su ga u nogometnoj karijeri.

- Bio sam jak, brz i imao sam strašan udarac. Ali tehnika mi nikad nije bila jača strana ha, ha. Mijenjali su me po pozicijama, a prelazak u atletiku najviše mogu zahvaliti svojoj profesorici iz matematike Marini Vukančić, koja me doslovno tjerala i lovila po školi i nagovarala da idem na treninge. Danas sam joj jako zahvalan na tome.

Prvak u tri dobne skupine

Rezultati su stizali sami od sebe. Talentu kakav je Dubajić potrebno je tek nekoliko prilika da pokaže što može. Radom, zalaganjem i velikom disciplinom već je 2016. godine sa samo 14 godina prvi put pozvan u reprezentaciju Hrvatske.

- Tu sam znao da nogomet i atletika više neće ići zajedno. Morao sam odabrati jedan sport i odluka je pala na atletiku.

Ubrzo je postao jedan od najboljih atletičara Atletskog kluba Agram. I po nekoliko godina mlađi od konkurencije, uspio se nadmetati s puno iskusnijima.

- Od tada sam puno puta bio državni prvak na 60m, 100m i 200m. I svaka godina mi je prošla uz puno medalja. Ali ova je definitivno bila najbolja. Bio sam trostruki prvak na 100m u tri dobne skupine (U18, U20 i U23), osvojio sam broncu na seniorskom državnom prvenstvu također na 100m. Bilo je tu još medalja na štafetama i na 200m. Ove godine sam i dva puta bio pozvan u reprezentaciju.

Uzor su Bolt i obitelj

Ono što Dubajića izdvaja od ostalih sprintera je njegova visina. Sa svojih 192 centimetara i dugim korakom neodoljivo podsjeća na Usaina Bolta, pogotovo kada se nalazi među konkurentima. Uvijek je najviši na stazi.

- Baš zbog toga idol mi je Usain Bolt. On mi je motivacija da budem bolji. Obojica smo visoki i imamo dug korak. Nadam se da ću i ja jednog dana biti prvak kao on, ali još je dugačak put do toga. Svega sam svjestan i ne bojim se tog puta - govori mladi zagrebački sprinter.

Luka je učenik Športske gimnazije u Zagrebu. Kao i svakom školarcu koji se aktivno bavi sportom ponekad je teško uskladiti sve obaveze i pronaći motivaciju. No, ipak postoji netko zbog koga se isplati ustati iz kreveta ujutro.

- Najveća podrška i motivacija su mi obitelj i prijatelji i moja majka koju sam izgubio sa 9 godina. Uvijek kada mi je teško na treningu sjetim se koliko se ona borila protiv raka i to mi puno pomaže.

Cilj - ispod 11 sekundi

Prošle godine Europsko prvenstvo do 18 godina pobjeglo mu je za dlaku. Jedna stotinka nedostajala je da predstavlja boje Lijepe Naše u Mađarskoj. No, napredak se očitovao već za nekoliko mjeseci. Tada nedostižnih 11,10s ubrzo je oborio pa mu osobni rekord sada iznosi 11,01s dok na 200m trči 22,19s.

- Trenutno sam si zadao trčati 100m ispod 11 sekundi i 200m ispod 22 sekunde, a za kasnije ćemo vidjeti. Razmišljao sam otići u Ameriku, tamo su puno bolji uvjeti za atletičare, ali tu mi je lijepo i prvo želim završiti Športsku gimnaziju pa iz sezone u sezonu proći sa što manje ozljeda - nada se Dubajić pa za kraj razgovora poručuje:

- Želim pozvati svu djecu da počnu trenirati atletiku, ne samo da postanu slavni, već da se bave sportom i budu zdraviji. Puno toga se može naučiti u ovom sportu.