Poljska ljevica i danas se pamti u Dinamu: Ponosan sam jer sam igrao s Petkovićem, sjajan je...

Navijači Dinama vrlo su brzo prihvatili i zavoljeli ljevicu Damiana Kadziora koji je "modri dres" nosio 78 puta od 2018. do 2020. godine. U svom mandatu u Zagrebu zabio je 21 gol i 22 puta je namjestio golove suigračima. Posebno navijači pamte onu sjajnu "bombu" protiv Hajduka 2018. godine iz slobodnog udarca za pobjedu 1-0 nad najvećim rivalom. U razgovoru za knjigu "Vatrena srca. Priča o hrvatskom nogometu" autora Jakuba Kubielasa prisjetio se svog perioda u Dinamu.

U susretu 29. kola Prve HNL Dinamo na Maksimiru pobijedio Slaven Belupo 3-2 | Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

- Dovoljno je pogledati primjere Majera, Gvardiola ili Ivanušeca. Pa čak i Danija Olma, jer oni su u stanju dovesti igrača iz Španjolske i od njega napraviti zvijezdu. Kod mene je bilo malo drugačije, jer je moj prodajni potencijal bio drukčiji. Da sam bio mlađi i imao iste brojke, vjerojatno bih bio prodan za pet do šest milijuna eura. Iz tjedna u tjedan sve sam više shvaćao o kakvom je klubu riječ. Izvan juga zemlje, svi žive za Dinamo. Bio sam šokiran - rekao je Kadzior pa dodao:

- Górnik Zabrze, iz kojeg sam došao, za poljske je prilike vrlo velik klub, ali u Zagrebu je razina zanimanja bila još veća. To je bilo najbolje razdoblje moje karijere. Navijači su me prihvatili kao svoga, čak su me prozvali 'poljskim Beckhamom'. U dvije sezone imao sam najveći prosjek asistencija u klubu. I danas dobivam poruke: 'Vrati se u Dinamo'. Događalo se da u restoranu jedemo besplatno - kao Kamil Glik u Torinu. To je bilo nešto nevjerojatno.

Zagreb: Hrvatski Telekom Prva liga, Dinamo - Istra 1961 | Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Tada je u Dinamu "žario i palio" s Brunom Petkovićem.

- Ne znam bih li ga uvrstio među tri najbolja igrača s kojima sam igrao - naravno, uz Lewandowskog. Nevjerojatan potencijal. Izvan terena vrlo miran, šutljiv. Kao 'devetka' imao je karakteristike klasične 'desetke' , više ga je veselila asistencija nego gol, što je često živciralo trenera Bjelicu. Vještina, tehnika, kretanje, a uz to i fizičke predispozicije, jer je ipak komad od čovjeka, ostavljali su ogroman dojam. Kad je zabio gol Brazilu, bio sam ponosan što sam mogao igrati s takvim igračem - rekao je Poljak.

Ipak, kao najpoznatije ime s kojim je igrao u Dinamu definitivno je Joško Gvardiol.

- Šalim se da je Joško zabio prvi gol nakon moje asistencije, da sam ga ja promovirao. Centaršut iz kornera, netko ga nije ispratio, a on je na pet metara podmetnuo lijevu nogu. Već tada je bio nevjerojatno fizički spreman. Takvo nešto kod 17-godišnjaka nikad prije nisam vidio. Potencijal je ogroman. Mogao je igrati stopera, lijevog beka, svugdje se snalazio. Izvrsne predispozicije, savršena tehnika. Kad sam odlazio iz Dinama i pitali su me tko će napraviti najveću karijeru, bez oklijevanja sam pokazao na Gvardiola.