'Ovo je poruka od nas za vas. Dragi rukometaši, hvala vam na podršci u ime našeg grada i u ime RK Petrinja. Volimo Vas', poručili su mališani koji više nemaju gdje trenirati našim 'kaubojima'
Poseban video ganuo je naše rukometaše: Mi smo vaš osmi igrač. Hvala vam na podršci...
Vjerujem da su navijači malo iščupali kose, vjerujem da su Normabeli na stolu, ali morat ćete još malo pričekati jer će još biti toga. Pozdrav Banovini, dobili smo video od RK Petrinje i hvala im na tome, hvala im na podršci.
To su riječi Zlatka Horvata nakon pobjede hrvatske rukometne reprezentacije protiv Katara (26-24) kojima je podsjetio na strahote koje trenutno proživljavaju stanovnici Banovine nakon što su mnogi ostali bez svega u razornog potresu koji je 29. prosinca prošle godine pogodio spomenuto područje.
Prenosimo video uz dozvolu Rukometnog kluba Petrinja koji poručuju kako će njihovim klincima to puno značiti.
POGLEDAJTE VIDEO: Mališani iz RK Petrinje podržali 'kauboje'
Pokretanje videa...
Razvili su i nakon pobjede naši 'kauboji' zastavu na kojoj stoji poruka 'Zato što svoje volim - Petrinja' koju je u Egipat ponio fizioterapeut reprezentacije Damir Kajba. A tko zna kad će opet mladi rukometaši iz Petrinje moći na toliko im voljeni parket jer je dvorana u kojoj su dosad imali treninge oštećena i vjerojatno će se morati rušiti.
Ali mališane to nije obeshrabrilo, našli su se na snijegom pokrivenom i zaleđenom betonskom igralištu s kojeg su poslali poruku voljenim 'kaubojima'. Jer zna se da je siječanj rezerviran za rukometna uzbuđenja, a u praćenju njihovih idola nije ih spriječio ni potres. U ovim teškim vremenima 'kauboji' im donose bar malo radosti.
- Ovo je poruka od nas za vas. Hvala na podršci koja nam puno znači u ovim trenucima. Imate našu podršku jer mi smo vaš osmi igrač. Dragi rukometaši, hvala vam na podršci u ime našeg grada i u ime RK Petrinja. Volimo Vas! - poručili su u videu.
Jer tko zna, možda baš u Petrinji čuči neki novi Duvnjak, Marić ili Šego, a toga još nisu ni svjesni. Možda će se za desetak godina prisjećati teških trenutaka nakon što će se vraćati kući s nekog velikog natjecanja sa medaljom oko vrata. Danas se često spominje kako se šampioni ne stvaraju sa 'zlatnom žlicom' u ustima, a ovi su mališani prošli težak put te su već sad - pravi šampioni.