Prava nogometna bajka: Spas za obitelj, vrijedit će milijune!

Nismo imali novca voziti Vjeku na trening, tako da je nogomet mogao igrati samo ispred kuće, počeo je nevjerojatnu priču Josip Taritaš, otac talentiranog Vjeke (12), koji je u nekoliko godina od igranja na pašnjaku u Ivanskoj kraj Bjelovara stigao do londonskog Arsenala.

Stjepan-Josip, najstariji od sedmero djece Taritaš, i Vjeko igrali su nogomet čuvajući krave na pašnjaku, a kad bi se vratili kući, priključili bi im se sestra Martina te dva mlađa brata. Igrali bi u prašini ispred kuće, a od toga su svi petero stigli do najboljih igrača u svojim generacijama u lokalnom klubu Mladost Ždralovi. 

Otac Josip primijetio je da Vjeko ima nešto u sebi, pa je, iako mu je vožnja u nekoliko kilometara udaljen klub bila luksuz, odlučio da će omogućiti sinu da trenira, pa kud puklo da puklo.

- Vozio sam ih na trening starim Opel Kadettom, koji je jedva išao. Ne bi htio upaliti pa bi  ga Vjeko i najstariji mi sin morali gurati nakon treninga - priča otac Josip.

Najtežim putem Vjeko je stigao do Arsenala. Odlazi u njegovu školu u Grčku na četiri godine. 

Nakon nje vrijedit će milijune...

Za Vjekinu obitelj dolaskom u Ivansku, prije deset godina, počela je nevjerojatna poslovna nesreća. 

- Kupio sam nekoliko krava i baš kad smo krenuli, zatvorila se mljekara u Bjelovaru. Krave smo morali prodati, a ostali su nam samo golemi krediti - priča otac Josip.

No nisu se predavali. Taritaši su odlučili pokušati s povrtlarstvom i specijalizirali se za proizvodnju krastavaca. 

No ni tu nisu imali previše uspjeha, a nedavni skandal s Escherichijom coli financijski ih je “pokopao”.

Cijela obitelj, majka, otac i sedmero djece, žive od 2500 kuna socijalne pomoći i 1600 kuna dječjeg doplatka. Teško im je, ali kad im ostane povrća, odnesu ga u pučku kuhinju u Bjelovar.

Vjeko se od malih nogu naučio na neimaštinu, prošao je puno teže od treniranja nogometa nekoliko sati na dan. 

U Arsenalu se prolazi samo kvalitetom, ni Wengerov sin ne može proći ako ne vrijedi.

Kad je Vjeko stigao u kamp u Grčkoj, postao je samo broj. Nitko od trenera nije znao ni jedno ime igrača, razlikovali su ih po brojevima. Uzimaju samo one koje svih 13 trenera ocijene kao talente. Dječak iz Ivanske bio je jedan od pet takvih. Nakon par dana treninga sto posto trenera je reklo: ovaj mali je čudo!

‘NK Taritaš’, to je momčad koju je teško dobiti

Majka kaže da Vjeko nije najbolji nogometaš u obitelji Taritaš.

- Ma da vidite Silvija i Ivana... Oni će biti još bolji - u šali je rekla gospođa Mirela, koja je, to se odmah vidi, predivno odgojila sedmero djece.

Kamp Arsenala: Na Balkanu je uvijek bilo lako pronaći talente

Realni smo i znamo da ovim dječacima neće biti lako probiti se do prve momčadi, ali ponosni smo što ćemo talentiranoj djeci iz Grčke i s cijelog Balkana dati šansu za uspjeh, rekao je Steve Morrow, bivši igrač Arsenala i voditelj kampa u Grčkoj.

Arsenalova “akademija” u Loutrakiju, gradu od 12.000 stanovnika, 80 kilometara zapadno od Atene, otvorena je u travnju 2011.

- Povijest nogometa na ovim prostorima izuzetno je bogata, a strast ljudi prema nogometu je nevjerojatna. U Grčkoj i na Balkanu većini djece nogomet je prvi izbor, zato je ovdje i puno lakše naći talente - kaže Morrow.

U kampu u Loutrakiju neće biti djece mlađe od Vjekoslava. Arsenal ondje okuplja dječake od 12 do 16 godina, a niti u jednom trenutku u kampu neće biti više od 30 klinaca.

- Želimo u profesionalnom okruženju uvesti te mlade igrače u svijet nogometa koji ih očekuje u budućnosti budu li dovoljno uporni i razviju svoj talent - rekao je Adam Day, voditelj tima trenera koji će raditi s Vjekoslavom i njegovim vršnjacima.

Dječak iz Ivanske šansu je dobio, u Arsenalovoj školi ima idealne uvjete. Na njemu je “samo” da uspije.