Preminuo je legendarni nigerijski golman Peter Rufai

Nigerijski i svjetski nogomet zavijeni su u crno nakon vijesti o smrti Petera Rufaija, legendarnog golmana i kapetana reprezentacije "Super Orlova", koji je preminuo u četvrtak u 61. godini. Rufai, od milja zvan "Dodo Mayana", umro je u bolnici u Lagosu nakon kraće bolesti, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag kao jedan od najvećih afričkih vratara svih vremena.

Vijest o Rufaijevoj smrti potvrdio je njegov bliski prijatelj i bivši suigrač Waidi Akanni za ESPN, izjavivši:

- Da, naš prijatelj 'Dodo Mayana' preminuo je jutros i njegovo tijelo je prevezeno u mrtvačnicu.

Reakcije su stigle sa svih strana, odražavajući dubinu poštovanja koje je uživao. Nigerijski nogometni savez (NFF) opisao ga je kao "diva nigerijskog nogometa" i jednog od najznamenitijih igrača zemlje.

- Zauvijek u našim srcima, Dodo Mayana. Oplakujemo odlazak legendarnog vratara Super Orlova. Tvoja ostavština živi dalje, između vratnica i izvan njih. Počivaj u miru - objavio je NFF.

Foto: Jürgen Fromme/DPA

Predsjednik NFF-a, Ibrahim Gusau, izrazio je tugu:

- Ovo je ogroman gubitak za nigerijski nogomet. Vidio sam ga prije otprilike tjedan dana i izgledao je mršavo. Kad sam ga pitao je li sve u redu, rekao je da jest.

Glavni tajnik, dr. Mohammed Sanusi, bio je zatečen: - Zbunjen sam. Nismo ni znali da je bio bolestan.

Kapetan reprezentacije Ahmed Musa napisao je dirljivu posvetu:

- Tvoji junački refleksi i nepokolebljiva prisutnost među vratnicama donijeli su nam trenutke ponosa na svjetskoj sceni. Neka tvoj duh nastavi inspirirati buduće generacije.

Peter Rufai bio je sinonim za zlatnu generaciju nigerijskog nogometa. Njegova reprezentativna karijera trajala je 17 godina, tijekom kojih je upisao 65 nastupa. Vrhunac je dosegnuo 1994. godine, kada je kao prvi vratar i kapetan vodio Nigeriju do naslova prvaka na Afričkom kupu nacija u Tunisu. Prethodno je s reprezentacijom osvojio srebrne medalje 1984. i 1988. godine.

Njegov doprinos bio je ključan u najvažnijim trenucima. U polufinalu Kupa nacija 1988. obranio je jedanaesterac alžirskoj legendi Lakhderu Belloumiju, a 1994., ponovno u polufinalu, zaustavio je udarac Armanija Yaoa iz Obale Bjelokosti, osiguravši Nigeriji put do finala i konačne pobjede.

Bio je stup momčadi na dva Svjetska prvenstva. U SAD-u 1994., na debitantskom nastupu Nigerije, nosio je kapetansku traku i odveo momčad do osmine finala. Isti uspjeh ponovio je i četiri godine kasnije u Francuskoj, zacementiravši svoj status ikone. Zanimljivo, 24. srpnja 1993. u kvalifikacijskoj utakmici protiv Etiopije, Rufai je postigao pogodak iz jedanaesterca u pobjedi 6:0.

Rođen u Lagosu 24. kolovoza 1963., Rufai je karijeru započeo u lokalnom klubu Stationery Stores, s kojim je 1981. stigao do finala afričkog Kupa pobjednika kupova. Njegov talent brzo ga je odveo u Europu. Proveo je šest godina u Belgiji, igrajući za Lokeren i Beveren.

Uslijedila je epizoda u nizozemskom Go Ahead Eaglesu, a zatim transfer u portugalski Farense 1994. godine. Tamo je postao junak, odigravši ključnu ulogu u sezoni u kojoj je klub primio samo 38 golova i prvi put u povijesti izborio nastup u Kupu UEFA. Njegove sjajne igre donijele su mu transfer u španjolsku La Ligu, prvo u Hércules, a zatim u slavni Deportivo La Coruña. Iako je u Deportivu uglavnom bio pričuva Kameruncu Jacquesu Songo'ou, ostao je upamćen po nastupu u siječnju 1998., kada je sačuvao mrežu netaknutom u pobjedi protiv Tenerifea. Karijeru je završio u portugalskom Gil Vicenteu.

Osim po nogometnim vještinama, Rufai je bio poznat i po svom podrijetlu. Bio je sin plemenskog kralja u regiji Idimu. Kada mu je otac preminuo 1998. godine, Deportivo mu je dopustio povratak u Nigeriju kako bi razgovarao o nasljeđivanju, no on je odbio preuzeti krunu i vratio se nogometu.

Nakon umirovljenja ostao je posvećen sportu, vodeći vratarske akademije u Nigeriji i Španjolskoj te je kratko radio kao koordinator nigerijske U-23 reprezentacije. Njegova smrt šesti je tragičan odlazak člana legendarne generacije iz 1994., nakon Uchea Okafora, Thompsona Olihe, Rashidija Yekinija, Stephena Keshija i Wilfreda Agbonavbarea.