Bjelovar je prije 50 godina bio europski prvak! Igrali su im studenti, ekonomisti, zubari...

Najljepše stranice rukometne povijesti dva je desetljeća ispisivao ORK Partizan iz Bjelovara, a kruna svega je osvajanje Kupa europskih prvaka u Dortmundu 19. veljače 1972. godine. Tada su pobijedili slavni Gummersbach 19-14, na njihovom parketu. Bjelovarčani su bili prvi klub iz Jugoslavije koji se okitio titulom europskog prvaka.

Prije točno pola stoljeća u gradu koji je tada imao 10 tisuća stanovnika napisana je najljepša rukometna priča. Pred 13.100 većinom njemačkih navijača, David je kao u mitskoj priči srušio Golijata. Do tada je Gummersbach držao titulu prvaka Europe i sve je protivnike gazio - gle kurioziteta - baš prosječnim rezultatom 19-14.

- Nitko ranije nije uspio tako deklasirati slavne Nijemce - kazao je Željko Seleš, sjećajući se krune svoje trenerske karijere.

U Bjelovaru nije bilo dvorane pa su domaći trenirali na otvorenom igralištu, a domaće susrete igrali u Beogradu i u Karlovcu. U tom nezaboravnom finalu Seleš je izveo sastav predvođen kapetanom Pribanićem “Rabanom”: B. Bradić, Ž. Nimš, M. Pribanić, N. Prodanić, A. Vidović, M. Jakšeković, Ž. Jandroković, H. Horvat, I. Đuranec, J. Pećina, V. Smiljanić, N. Hasan. Na tribinama su ostali Martinović i Milinović, a svi igrači osim vratara Željka Nimša bili su iz Bjelovara. Nimš je imao 21 godinu, a danas se sjeća:

- U 10. minuti drugog dijela kod našeg vodstva od 13-12 suci su na dvije minute isključili Đuranca i Vidovića. S dva igrača više Gummersbach nas je pokušao slomiti. Te večeri je sudbina htjela da ja ludo branim. Prvo sam skinuo dvije čiste kontre, zatim zicer s krila, tako da smo preživjeli s dva igrača manje.

Partizan je u 26. minuti poveo 17-12, nije primio gol od 40. do 56. minute. Prema Horvatu, Nijemci su ih podcijenili jer su gledali jednu pripremnu utakmicu Partizana.

- Kompletna njihova momčad je sjedila na tribini u četvrtom redu. Seleš je tada rekao da ću ja umjesto lijevog vanjskog igrati krilo. Pribanić i Đuranec su s krila premješteni na vanjsku liniju, gdje im je društvo pravio pivot Jakšeković. Izgledali smo toliko nemoćno da se čuo smijeh iz četvrtog reda gdje su sjedili igrači Gummersbacha. Ustvari ta mini turneja nam je i služila da se priviknemo na njemačku čvrstu igru i osjetimo “parket” jer smo rijetko igrali u dvorani - kaže legendarni Cveba.

Kapetan Miroslav Pribanić “Raban”, za kojeg su mnogi govorili da je najbolji igrač u povijesti kluba jer je bio prvo desno krilo starog kontinenta i neprelazan u obrani, zaustavio je sa 176 centimetara dvometraša Hansija Schmidta, najboljeg vanjskog pucača tog vremena. Koliko je vladalo zajedništvo u momčadi prisjeća se “Ćiro” Josip Pećina, kad je deset minuta prije kraja Vladimir Smiljanić (21) “Babura” teško ozlijeđen.

- Hitna je ušla na teren i Baburu su stavili na nosila i krenuli prema izlazu iz dvorane. Sjedio sam na klupi i čuo kako mi viče: Djede (tako su zvali Pećinu, nap. a.), pomozi! Spasi me! Odmah sam krenuo za njim i uzeo ga u naručje praktički iz kola Hitne i unio ga nazad da zajedno proslavimo pobjedu - govori Ćiro, koji je uvijek, kao i Albin, bio roditeljski nastrojen prema mlađim igračima.

Marijan Jakšeković je na početku karijere zbog visine od 197 cm igrao na mjestu vanjskog. No, teška ozljeda ruke mu je onemogućila da se koristi svojim najjačim oružjem šutom. Vizionar Seleš prekomandirao ga je na mjesto pivota. Jakša je bio prvi pivot viši od 180 centimetara, koji je snagom razbijao protivničku obranu. Gotovo cijeli Bjelovar je dočekao svoje junake.

- Onaj doček što su nam sugrađani priredili je vrhunac karijere i takvu ljubav i poštovanje vječno ću nositi u sebi. I sada kada se sjetim tih trenutaka, teško mi je zadržati emocije - kaže Horvat.

Na starom igralištu na utakmicama koje su igrane uglavnom nedjeljom prijepodne znalo se okupiti 2000 gledatelja. Za ere prof. Željka Seleša stasalo je 17 reprezentativaca, od kojih su mnoge proglasili najboljim igračima na svijetu. A svakog ponedjeljka je trening završavao malim nogometom. Pri čemu su znali pobijediti i Dinamo s Cicom Kranjčarom.

Za osvojenu titulu igrači su dobili nagrade od jedne do tri prosječne plaće trgovca. Mlađi su imali stipendije i studirali, a stariji radili. Đuranec na Komori, Albin je bio zubar, Ž. Jandroković predavao tjelesni, Cveba je radio kao sudac za prekršaje…

Na obilježavanje obljetnice stigli su i predsjednik HRS-a Tomislav Grahovac te Hrvoje Horvat mlađi, izbornik hrvatske rukometne reprezentacije.