Proročanstvo nizozemskog djedice blizu ostvarenja...

Prošlo je već sedam i pol godina, ali dobro se sjećam tog putovanja. S dvojicom prijatelja i kolega bio sam u Amsterdamu. Jedan je kolega spojio ugodno s korisnim i dogovorio intervjue sa Ibrahimovićem i Joeyjem Didulicom, koji su tada igrali u Ajaxu.
Stigli smo u Arenu. Kako je bila nedjelja, na pomoćnom igralištu trenirali su igrači koji dan ranije nisu igrali ligašku utakmicu. Zaustavili smo se pogledati kako to izgleda. Dok su se prijatelji fotografirali, zapričao sam se s ćelavim djedicom sijede brade, koji je također promatrao trening uz ogradu. Odakle si? - upitao me.
- Iz Hrvatske. Naš je Hajduk u sezoni 1993./’94. jedini pobijedio Ajax u službenoj utakmici - pecnuo sam starog navijača, prisjetivši se Ljubljane i Mornarova gola za 1-0. Nije ga se dojmilo, samo je slegnuo ramenima. Njegov Ajax je ionako u uzvratu dobio 6-0.
- Vidiš onog tamo? - pokazao je na klinca koji je trčkarao uz aut-liniju.
- Taj će jednog dana biti najbolji igrač na svijetu - ispalio je.
- Da, naravno - pomislio sam. I za Mikića su govorili da će biti bolji od Owena. Ali, eto, zainteresiralo me.
- Je li? A kako se zove - upitao sam.
- Wesley Sneijder - odgovorio je.
Mali Wesley tada je imao 18 godina. Dotad nisam čuo za njega, ali ne znam zašto i kako zapamtio sam to ime. Samo dva mjeseca nakon tog dana debitirao je za Ajax pa preko Reala došao do Intera i svjetske slave. Pa, stari je bio u pravu! Bravo Sneijdere, tako se ispunjavaju proročanstva. A ne kao Mihael Mikić.