Prošlo je 11 godina: 'Da sam izgubio od Raftera ubio bih se'

U taj posljednji 16. gem krenuo je poslavši loptu u aut. No svaku grešku ispravljao je asom ili nebranjivim servisom, makar to bilo iz drugog servisa nakon dvostruke greške na 15-30. Tri meč-lopte nije iskoristio, pogledao je u nebo i pomolio se. Opalio je servis kojeg Patrick Rafter mogao samo vratiti u mrežu. Goran Ivanišević, praznovjeran kakav je bio tijekom cijelog trunira, od skupljača loptice zatražio je na mreži tu istu lopticu s kojom u posljednjem poenu nije mogao pogriješiti. Australac je ponovo pogodio mrežu, a Zec je ispisao povijest.

Tog 9. srpnja 2001. Ivanišević je osvojio svoj turnir, Wimbledon, iz četvrtog pokušaja, postavši tako najniže rangirani tenisač kojemu je uspjelo osvojiti All England naslov. U tom trenutku je bio 125. tenisač svijeta, a u glavni turnir došao je s pozivnicom. Od tog uspjeha prošlo je već 11 godina, a splitski tenisač u razgovoru za njemački Tageszeitung prisjetio se ponovno najvećeg uspjeha u karijeri.

- Ne prođe dan a da se ne sjetim svoje vimbldonske pobjede 2001. godine. Kakav je osjećaj posjetiti All England Club? Kao da prolazite kroz vrata raja. Nema divnijeg mjesta za tenisača od Wimbledona. Pogotovo za mene. Uvijek me ovdje ispuni unutarnji mir. Ovo je mjesto na kojemu sam pobijedio svoje demone - rekao je Ivanišević i dodao:

- Da sam izgubio finale protiv Raftera 2001., vjerojatno bih se ubio. Osjećao sam enorman pritisak. Pa ipak, znao sam da ću osvojiti turnir čim sam prošao prvo kolo.

Kako je znao? Ivanišević ima zanimljivo objašnjenje.

- Od zvuka koji je dolazio od mog reketa pri udaranju loptice. Dvije godine do početka tog Wimbledona nisam pogodio lopticu kako spada. U tom se trenutku, međutim, osjećaj vratio.

Već je nadaleko poznata priča da je Zec od prvog dana Wimbledona 2001. bio sklon nevjerojatnim praznovjernim ritualima.

- Moji su me prijatelji pomišljali poslati psihijatru. Da, svako sam jutro tijekom tih dvaju tjedana na televiziji gledao Teletubbiese, uvijek sam večerao u istom restoranu istu hranu, te se u svlačionici uvijek tuširao pod istim tušem. O ritualima na terenu bolje da i ne govorim. Totalno sam iživcirao dječake i djevojčice s loptama tražeći da mi vrate baš onu s kojom bih osvojio neki važan poen.

Goran se i osvrnuo na Petea Samprasa i Andre Agassija, koji su njegov put do zvijezda prolongirali za nekoliko godina.

- Da, Pete je bio najveći razarač moje karijere. Ali ne, nisam ga zbog toga mrzio - rekao je Ivanišević i osvrnuo se na Agassija, od kojeg je izgubio prvo wimbledonsko finale.

- Bio je taj meč sjajan film; samo bez sretnog završetka za mene. Pobijedio me tip kojeg sam simpatizirao: totalno drukčiji od drugih, poseban karakter, tenisač kojeg nije bilo strah pokazati dvojbe ili strahove, koji se nije sramio svojih emocija.