Hrvatska je na prvom EP-u u tom sportu, u Rusiji, osvojila treće i četvrto mjesto: Barem nam nakon padova nije trebao trčati fizio s ledom, pričaju Franćeska i Ela
Prvi smo put igrale ragbi na snijegu! Smrzli su nam se prsti
Kad su nam javili da idemo na Europsko prvenstvo u ragbiju na snijegu, prva nam je reakcija bila "Jeeeee... ajme, smrznut ćemo se!" Onda je krenuo šoping zimske opreme, pa smo jedna drugoj slale fotke gdje što kupiti, ja sam čak mislila do Hercegovine u nabavku. I onda dođemo u Rusiju, a tamo prvi put nakon 133 godine nema snijega!
Priča nam to Franćeska Pleština (28), kapetanica hrvatske ragbijaške reprezentacije. Koja će ostati zapisana da je na prvom povijesnom EP-u na snijegu osvojila četvrto mjesto. Igralo se u Moskvi, na terenu s umjetnim snijegom, a temperatura je bila -1 do -2 stupnja.
- Prepale smo se hladnoće, a domaćini su nam rekli da je to njima blaga zima. Mogu misliti što je prava zima - dodala je Ela Avramović (22).
Obje su igračice splitske Nade... i snijeg vide samo na TV-u. Treninga, dakako, nije bilo, nisu imale gdje. Ali pravila su slična ragbiju na pijesku, u čemu se Hrvatska zadnjih godina redovito natječe.
- Šalile smo se kako sad nakon padova i udaraca neće trebati juriti s ledom, jer smo ionako na ledu! U obje inačice ragbija igra po pet igrača i zamjene su leteće, nema auta, skupa... Na pijesku je problem što kad ste na podu, pijesak vam ulazi u oči, lice. A ovdje na snijegu problem je ako često skupljaš loptu s poda, prsti su mi se smrznuli, svako malo sam tražila da ih nekome gurnem u jaknu da ih malo ugrijem - govori kapetanica, dok Ela jednostavno objašnjava:
- Na pijesak je lakše pasti, po snijegu je lakše trčati i disati. Manje je naporno na snijegu.
Dobro, a odakle djevojke u ragbiju? Kod nas to nije tako česta pojava...
- Treniram ga već 11 godina, povukla me školska prijateljica kad nisam ni znala što je ragbi, ništa o tom sportu. I baš guštam u tome - govori Franćeska.
U čemu je taj poseban gušt, koji drugi sportovi ne nude?
- Pruža prave sportske vrijednosti, poput recimo onoga da sudac ima zadnju riječ, nema rasprave oko odluka. Druženje je krasno, muškarci, žene, veterani se prate po utakmicama bodre jedni druge, do puberteta dječaci i djevojčice skupa treniraju, dijelimo sve, a ta prijateljstva ostaju cijeli život. Jednom sam na TV-u u svom prvom intervjuu čak rekla da dijelimo gaćice! Ljubav? Da, naravno da ima i ljubavnih veza između ragbijaša i ragbijašica, ali više pravih prijateljstava.
A kako okolina reagira kad kažete da ste ragbijašica?
- Roditelji su se ispočetka podsmjehivali očekujući da će me proći volja za deset dana. Onda su se nakon moje prve ozljede zabrinuli pa govorili kako to nije za mene, a ja sam samo govorila "Evo, neću više" i iskradala se na treninge, prijateljica bi mi nosila kopačke... dok nisu shvatili da radim ono što volim.
I dok je Franćeska kineziterapeut i radila je s osobama s poteškoćama, te trenirala djevojčice u Nadi, Ela je studentica, koja volontira kao vatrogasac.
- S Brača sam, treniram ragbi četiri godine, dvije na Braču i dvije u Nadi. A volim pomagati drugima i uživam volontirajući tijekom sezone u vatrogasnoj postrojbi - priča.
Djevojke treniraju triput tjedno, a u Moskvi su imale vremena i za turizam.
- Utakmice su završavale rano, pa smo otišle pogledati Crveni trg i ostale znamenitosti.
Ove godine bez previše opreme. Ali iduće zime četvrto će mjesto možda morati braniti na puno većoj hladnoći...
Na istom EP-u muška je reprezentacija osvojila treće mjesto, a pod vodstvom izbornika Tonćija Buzova igrali su Dino Kodžić, Ilija Biškić, Filip Perica, Bruno Đurović, Jan Vlašić, Boško Vučković, Antonio Stojanovski, Fran Peršić, Damir Conci, Luka Kovačić i Andrija Galić.
Izbornik ženske reprezentacije je Nikola Denić, a igrale su: Petra Kušen, Patricija Pribeg, Anabela Bonačić Vicić, Dubravka Kovač, Dina Madir, Tihana Žaja, Paula Kralj, Mirna Petričević, Franćeska Pleština, Viktorija Žugaj, Ela Avramović i Maja Gajica