Purger kojeg su svi hajdukovci obožavali: Bajdo je bio čudo...

Da se opet rodim, opet bi bio igrač Hajduka, kazao je legendarni Bernard Vukas.

Da je živ, danas bi proslavio 90. rođendan. Izaslanstvo Hajduka predvođeno članom Nadzornog odbora Nikicom Krnićem te kapetanom i dokapetanom Zoranom Nižićem i Nikolom Vlašićem u nazočnosti obitelji i bivših suigrača Tonča Baranovića i Željka Borovčića položilo je vijenac pred Bajdin spomenik pod zapadnom tribinom Poljuda.

Dok bude 'bile' boje pamtit će se ime tvoje

- Dok bude 'bile' boje, pamtit će se ime tvoje - rekao je Krnić, koji se u podužem govoru podsjetio detalja iz biografije po mnogima najboljeg igrača u povijesti Hajduka, na čemu mu je zahvalila Bernardova supruga Stjepanka, a on joj je obećao da se vide na istom mjestu za 10 godina.

Iako je praktično nemoguće uspoređivati igrače različitih pozicija i generacija, za mnoge navijače Hajduka, pogotovo one starije nema dileme, Bernard Vukas je najbolji igrač koji je ikad odjenuo bili Hajdukov dres.

Bajdo je bio nogometni umjetnik koji je mogao sve s loptom, bio je nenadmašni dribler i vrstan strijelac. Iako rođeni Zagrepčanin, Vukas je postao ljubimac navijača Hajduka čim je stigao u Split.

Zavolio je grad u kome je proveo najslavnije dane svoje nogometne karijere. Vukas je bio legendarni kapetan Hajduka, za kojeg je odigrao 615 utakmica i postigao 300 golova, a 1974. godine obnašao je i funkciju sportskog direktora kluba.

Bajdo je bio čudo

U Hajduk je stigao 1947., osvojio je tri naslova državnog prvaka, 1950., 1952., i 1954/'55., a u istoj je sezoni s 20 golova bio i najbolji strijelac lige.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 59 puta, i pritom postigao 22 gola, a jedno vrijeme je bio i kapetan izabrane vrste, s kojom je osvojio dvije srebrene medalje na OI u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952., a imao je zapažene nastupe i na dva SP-a u Brazilu 1950. i Švicarskoj 1954.

U sezoni 1957./58. Vukas je igrao profesionalno u talijanskoj Bologni, kao prvi profesionalac u povijesti Jugoslavije, prije nego se ponovno vratio u Split.

Igrao je za reprezentaciju FIFE na Wembleyu protiv Engleske 21. listopada 1953., u povodu proslave 90. godina engleskog nogometnog saveza. Utakmica je završila rezultatom 4:4, a Vukas bio jedan od zapaženijih aktera - namjestio je dva gola, a na njemu je napravljen i kazneni udarac koji je realizirao Ladislav Kubala.

Nikad ozlijeđen, nikad isključen...

Dvije godine kasnije, u Belfastu je na utakmici Europa – Velika Britanija Vukas bio najbolji igrač, postigavši tri gola i potvrdivši da je te sezone, samo godinu dana prije nego li je France football po prvi puta dodijelio Zlatnu loptu, bio najbolji nogometaš Europe.

U više navrata bio je izabran za najboljeg sportaša Dalmacije i Jugoslavije, HNS ga je proglasio najboljim nogometašem 20. stoljeća, a u anketi Večernjeg lista proglašen je najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća.

Zanimljiv je podatak da Vukas nikad nije izašao iz igre zbog ozljede, niti je ikad isključen, iako je kao najbolji igrač vrlo često bio na meti protivničkih obrana. Preminuo je 4. travnja 1983. godine i sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.