Braća Kovač pušili su cigare kad sam sjedio s njima, a Ćiro mi nije dao da odem vidjeti dijete. Kada je bio trener Hajduka mogao mi je da je htio dati dva noža u ruke i reći da napadam ljude i ja bih to morao raditi, kazao je Dario Damjanović
'Radio sam na pumpi kad me Hajduk zvao, a Dinamo me odbio jer nisam znao trčati'
Hrvatski nogometaš iz BiH Dario Damjanović (40) današnji je trener Orašja, a kroz nogometnu karijeru igrao je za splitski Hajduk, njemački Kaiserslautern i reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Pokretanje videa...
Damjanović je gostovao u Meridianovom podcastu Indirekt za koji se prisjetio razdoblja kada je Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, vodio bosanskohercegovačku reprezentaciju.
- Promijenio sam veći broj izbornika, ali kod Ćire Blaževića je bila najbolja atmosfera. Uvijek tvrdim da se mi kao Bosna i Hercegovina moramo na tome bazirati, a ne na nekim kvalitetama koje forsiramo. Naše glavne kvalitete su zajedništvo i borbenost, a kad smo ostali bez toga onda su krenuli problemi. Nekada je bilo izlazaka, karti, ništa tu nema sporno i ne znam u kojoj reprezentaciji toga nema. Sjećam se kad smo igrali sa Hrvatskom prijateljsku utakmicu. Luka Modrić, braća Kovač i Eduardo da Silva su zajedno s nama sjedili u Avazu dan prije utakmice. Braća Kovač pušili su cigare, ali tu nije bilo ničega spornog. Iza sebe su imali rezultate i to je najvažnije - prisjetio se Damjanović pa dodao:
- Otišli smo u Španjolsku i izgubili 1-0, dobili smo gol iz zaleđa pred kraj. Odigrali smo korektnu utakmicu, a svi su mislili da će biti gore. Mi jednostavno nismo dopustili da više izgubimo. Ja sam tada dobio dijete i pitao sam Ćiru smijem li otići doma. Utakmica je bila za četiri dana, ali mi nije dopustio. Prešutio sam mu to, naravno sjeo u auto i otišao vidjeti dijete. Pretpostavljam da on nije znao za to, ali i da je, zašto bi bilo tko kvario tu atmosferu. Vratio sam se sutra, nisam bio ni na doručku, a Spahić me ‘sačuvao’. Poanta priče je da smo se svi držali zajedno i nitko nije dao ni na koga i nitko se nije izdvajao, ma gdje god da igrao - kazao je.
Damjanović Ćiru pamti kao trenera koji je uvijek znao popraviti atmosferu u momčadi.
- Prije te utakmice smo igrali karte, nismo mogli ni spavati, neki su pušili u sobi. Ćiro je došao u sobu, samo je vidio da je tu nas sedam, osam koji smo standardni samo je kratko rekao: ‘Nemojte dugo momci’ i otišao. Sutradan je natjerao Spahu da trči krug okolo terena, pa mu rekao da nije znao da i on puši, a Spaha niti pije, niti puši. Ćiro je jednostavno znao kako napraviti dobru atmosferu. Kada je bio trener Hajduka mogao mi je da je htio dati dva noža u ruke i reći da napadam ljude i ja bih to morao raditi - rekao je.
Damjanović se prisjetio perioda kada je igrao za splitski Hajduk te je otkrio kako je postojala mogućnost da zaigra i za Dinamo.
- Prvo su dolazili ljudi iz Dinama, a prema informacijama koje sam ja dobio zaključili su da sam imao neke probleme, kao što je trčanje na petama i druge neke stvari koje nisam imao gdje ni naučiti. Odrastao sam u ratnom vremenu u kojem je malo tko obraćao pažnju na djecu. Mene je motiviralo to što nisam otišao u Zagreb - rekao je Damjanović.
Dinamo ga nije htio, ali Hajduk ga je zato ugrabio. I to dok je taman krenuo raditi na bezinskoj pumpi.
. Sjedio sam u jednom kafiću sa svojim prijateljima, a tada je bila popularna fora da te ljudi zovu s lažnih brojeva i lažno se predstavljaju kao novinari. Meni je zazvonio telefon, vidio sam hrvatski broj, a sa druge se strane čovjek predstavio kao Igor Štimac. Bio sam iznenađen i ništa nisam povezivao. Kada me je pitao jesam li zainteresiran da dođem u Hajduk, rekao sam mu da mi nije do zezancije u tom trenutku jer sam već dogovorio sa ujakom da radim kod njega na pumpi. Rekao mi je samo da imam vremena sutradan do 12h da dođem na Poljud ako želim. Rekao sam mu da nemam načina kako da dođem, a on je samo rekao da ću doći ukoliko imam želju. Rekao sam sve prijateljima, a oni su se smijali i govorili da je šala u pitanju. Nazvao sam potom pokojnog Milana Jelića koji je preko svojih konekcija saznao da je Hajduk stvarno zainteresiran za mene - priča Damjanović pa objašnjava kako se sve odvilo.
- Nazvao sam prijatelja iz Šamca i rekao mu da me vozi, da će Hajduk pokriti troškove puta, a ako ne bude onda ću mu ja vraćati na rate. Otišli smo i stigli na Poljud oko 11h. Igor je stigao Mercedesom sa naočalama na glavi, nikada neću zaboraviti tu scenu. Platio je momcima koji su me dovezli, pa me poveo u kancelariju. Kada sam vidio ugovor pitao sam ga prvo koliko je to para, jer nisam u tom trenutku mogao napraviti konverziju iz kuna u KM, vjerojatno od te euforije i adrenalina nisam ni znao što potpisujem. Sve je bilo regularno, da se ne bi dovodilo nešto u pitanje. Otišao sam samo sa četkicom za zube, nisam imao kaladont. Ne želim to da krijem, niti se toga stidim, to je bio moj život i treba da bude podstrek svima koji misle da je nešto nemoguće. Bez škole nogometa sam zaigrao u Hajduku i Kaiserslauternu.
U Hajduku je odigrao 43 utakmice te zabio jedan gol uz jednu asistenciju, ali može se pohvaliti da je sa Splićanima osvojio naslov prvaka 2005. godine. Posljednji koji je hajdučki puk proslavio.
Ipak, pamti i one ne baš lijepe dane. Majstor s mora je 2004. godine ispao iz drugog pretkola Lige prvaka od irskog Shelbournea, što je jedna od najvećih blamaža u povijesti kluba.
- Kada smo poslije poraza od Shelbournea sletjeli u Split i krenuli ka stadionu,na ulicama nas je čekao kordon nezadovoljnih navijača. Autobus je bio polupan. Nakon toga nisam sedam dana izlazio s Poljuda. Ja sam bio igrač koji je radio na destrukciji igre protivnika, a zbog toga me publika voljela. Tamo nema sredine. Ili si majstor koji gura loptu kroz noge ili radiš ovo što sam ja radio. Nitko tamo ne voli sredinu.
POGLEDAJTE VELIKI INTERVJU S LEGENDARNIM TRENEROM ĆIROM BLAŽEVIĆEM: