Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Dinamovi igrači su na maksimirski travnjak istrčali u drugoj garnituri, no unatoč službenom gostovanju s tribina se orila samo pjesma Dinamovih navijača. U loži su sjedili Boban i Manenica, svaki na svojem kraju
U uzbudljivoj završnici HNL-a Lokomotiva je u nesvakidašnjem ozračju i utakmici 35. kola dočekala Dinamo na "svojem" Maksimiru. "Svojem" jer 'lokosi' su bili domaćini, a 'modri' gosti u vlastitom dvorištu pa su na teren istrčali u gostujućoj garnituri. Vrlo rijedak prizor na maksimirskom travnjaku, no takva je situacija dokle god je stadion u Kranjčevićevoj u rekonstrukciji.
Stoga, dok on ne bude gotov, Lokomotiva domaće utakmice igra na Maksimiru. A, eto, potrefilo se da se tamo baš do kraja ove sezone susretne s originalnim domaćinom Dinamom.
Na tribinama maksimirskog stadiona većinski se, naravno, navijalo za 'modre' u žestokoj borbi za naslov prvaka. Na sjevernoj tribini standardno se skupio velik broj Bad Blue Boysa koji su uoči utakmice razvili veliki transparent s porukom.
- Svim navijačima Dinama za koje je rat počeo 13. svibnja 1990. na stadionu Maksimira, a završio polaganjem svojih života na oltar Domovine Hrvatske - stajalo je na transparentu Boysa.
Najvatreniji navijači Dinama prisjetili su se čuvene utakmice Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru. Tog 13. svibnja 1990. ujedinjeni navijači podmetnuli su leđa jugoslavenskim pendrecima i postali simbol hrvatskog otpora.
Već sljedeće godine mnogi od sudionika nikad odigrane utakmice na Maksimiru ginuli su za Hrvatsku do konačne pobjede i nezavisnosti u Domovinskom ratu.
Dinamo i Crvena zvezda na Maksimiru su trebali odigrati utakmicu koja nije imala natjecateljsku važnost. U Hrvatskoj su desetak dana prije toga održani prvi višestranački izbori na kojima je pobijedio HDZ s Franjom Tuđmanom.
Navijači Crvene zvezde u Zagreb su došli samo s jednim ciljem. Izazvati nerede. Počeli su s demoliranjem južne tribine, napali su i tukli obične navijače na južnoj tribini. U tadašnjoj delegaciji Crvene zvezde bio je Željko Ražnatović Arkan, koji će godinu dana nakon događaja na Maksimiru ubijati po Slavoniji.
Iako malobrojniji, hrvatski navijači nisu ustuknuli, stali su pred divljačku hordu iz Beograda i primali batine. Tada režimska policija sve je samo gledala.
No navijačima na Sjeveru bilo je dosta gledanja. Provalili su na travnjak i krenuli prema Delijama. Tek tada se uključila režimska policija i brutalno krenula mlatiti hrvatske navijače. Tu nepravdu više nije mogao gledati ni tada golobradi Boban.
Negdje na centru, uzeo je zalet, skočio i udario. Bio je to udarac na represiju i ugnjetavanje. Udarac koji je u svijetu odjeknuo više nego i jedan Bobanov volej.
- Sjećam se svega s ponosnom. Tada sam riskirao karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu koja je trajala godinama. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici - rekao je Zvonimir Boban u jednom od intervjua.
Upravo je Zvonimir Boban sjedio u maksimirskoj loži pokraj predsjednika Velimira Zajeca do kojeg je bio dopredsjednik Dubravko Skender.
S druge strane lože sjedio je predsjednik uprave Zvonimir Manenica, koji će funkciju obnašati do 1. lipnja kada ju preuzima Boban.
Na početku drugog poluvremena Boysi su priredili još jednu koreografiju u čast 80. godišnjice bleiburškog križnog puta.
24sata © 2026
