Rijeka-Gorica 0-0. Šesta Rijekina utakmica bez pobjede, ali: osvojen je bod i nije primljen gol. Dok čeka da Drmić uhvati kondiciju, a momčad mu malo dođe do daha, Rožman ni na bod ne frkće nosom
Rožman i Oreščanin složili remi bez nogometnog gušta i golova
Dvije-tri šanse Rijeke, tri-četiri šanse Gorice, nula-nula bez gledatelja u zimskoj magli. Zaostala utakmica devetog kola Prve HNL u Gorici nije donijela nogometne gušte nego sučeljavanje puno opreza i strategije temeljene na obrani vlastitog gola.
POGLEDAJTE VIDEO: Rijeka bijelih snova
Pokretanje videa...
Rijeka je Goricu zadnji put pobijedila u srpnju 2018. (2-0 na Rujevici), a u Gorici je slavila samo jednom, u studenome 2017. (3-0 u Kupu). Pa se Simon Rožman (37) za gostovanje kod 'Crvenih koji su Bijelima crna mačka' odlučio za najpragmatičniji mogući pristup.
Svjestan nedobre forme i umora u vlastitoj momčadi riječki Slovenac je u Goricu došao u 5-3-1-1 formaciji sa jasnom temeljno idejom: svesti rizik na minimum i uzeti barem bod. Estetski dojam i ofenzivni pristup u ovoj su fazi sezone: a-pso-lu-tno nebitni.
Jer poraz bi Rijeku takorekuć izbacio iz igre za treće mjesto (Europa bi tada bila dosežna samo kroz osvajanje Kupa (treći put zaredom), a otvoreniji pristup aktivirao bi i goričko najjače oružje (kontru) i riječku najveću muku (dovoljno brzi povratak u formaciju nakon izgubljene lopte).
Pa je Rijeka stajala sa niskim težištem, trojicom trkača u veznom redu (Čerin, Mudražija, Lončar) i jednim ofenzivnim veznim (Andrijašević) u napadačkom tandemu s Kulenovićem.
Na lijevom boku prednost Crnogorcu Vukčeviću pred budućim Dinamovcem Štefuljem, a na stoperu Portugalcu Joao Escovalu pred ljetnim pojačanjem Arsenićem.
Na klupi su sjedili i Pavičić, Murić, Menalo i - Drmić. Teoretski - jako moćan ofenzivni arsenal. Stavljen u pričuvu.
Siniša Oreščanin (48) sudario se sa tim riječkim zidom kroz daleko veći posjed lopte njegove Gorice posložene u 4-2-3-1 (Mitrović, Špikić i Lovrić iza Matara Dieyea), ali... Taj posjed 'Crvenih' bio je - jalov. Pravih prigoda bilo je otprilike jednako na obje strane.
Oreščanin je mijenjao već u 55' (Dvorneković umjesto Mitrovića), a Rožman čekao sve do 70' (Pavičić umjesto Lončara). To samo po sebi govori tko je bio zadovoljniji provođenjem svojih trenerskih zamisli u djelo.
Pukotine u obranama nalazile su se rijetko i teško. Tj. - slučajno. Nije utakmica uopće bila loša, ali za navijački nezainteresiranog promatrača sigurno nije bila atraktivna.
Puno trke, taktičke discipline, trenerskih savjeta u sada već na žalost uobičajenoj sablasnoj tišini nogometnih stadiona i - strateškog nadmetanja dvojice stručnjaka.
Rožman je u 75' umjesto Kulenovića na travnjak poslao Josipa Drmića. Koji je promašio dobru šansu u trećoj minuti nadoknade. I švicarski reprezentativac će prodisati kada cijela momčad dođe do daha i onog nogometa kojim je oduševljavala u prvom dijelu sezone.
Sudac? Tihomir Pejin (37) nije imao težak posao, a sudio je ni po čijim željama nego baš onako kako treba: prema pravilima nogometne igre. Dijeleći pravdu i ne uzrokujući probleme ni jednima, ni drugima... Može se.