Rožmanova nova Rijeka: Fajt i pobjede, a ne umjetnički dojam

Marcelo Lippi u nogometu je osvojio sve. Ama baš sve. Sa Italijom svjetski prvak, sa Juventusom osvajač Lige prvaka i prvak Italije, višekratno. I jedan od rijetkih koji misao voli sažeti u ono što sam smatra nogometnim zakonom.

Pokretanje videa...

00:56

Rijeka, slavlje nakon Dinama | Video: NK Rijeka/Facebook

Lippi je svima koji žele naučiti odavno objasnio: 

- Sva mudrost nogometa je u tome da ti se momčad i brani i napada sa što više igrača. Onda dolaze momčadski duh i individualna kvaliteta koji te nose ili prema trofejima ili niže. 

Osim toga, Lippi nikad nije krio da se ključni momenti vrlo često dogode slučajno. Usput. 

- Moja prva sezona u Juventusu... Igramo prvo kolo Kupa Uefa, u Bugarskoj, 1994. kod CSKA u Sofiji. Sredina je rujna, a dotad smo igrali baš loše. Ozljede su mi limitirale opcije pa stavim Paula Sousu ispred obrane, a naprijed trojicu napadača. I Del Piera, i Viallija i Ravanellija. Nešto što nit' je bilo planirano, niti smo na to mislili kad smo kupovali igrače. A momčad mi odigra: savršeno. Dobijemo 3-0, ja dobijem i sustav i startnih 11 i... Uzeli smo duplu krunu, scudetto osvojili sa deset bodova razlike, za samo jedan gol ostali bez europskog trofeja. A taktiku i 'kemiju' smo našli: 'po putu', slučajno! Na sreću, dovoljno rano da ostanemo u igri za sve trofeje.

Zašto je u naslovu Rijeka Simona Rožmana, a ishlapjeli novinar piše o Juventusu od prije 25 godina? Nije mladi slovenski trener planirao redizajnirati sustav u ovih 3-5-1-1 u kojima sada igra, a posebno ne da mu momčad igra u 5-4-1 kao protiv Dinama u Kupu. Ali... 

Kad je sa stilom nogometa koji je želio implementirati jesenas od Dinama popio pet komada usred Rijeke pa onda postupno shvatio i da u obrani baš nema klase koje mogu kontrolirati situaciju na širokom prostoru, Rožman je dokazao inteligenciju prilagodbom na materijal kojim raspolaže i mentalitet sredine u koju je došao.

Krepat ma ne molat

Je**š umjetnički dojam. Nek' se igrači fanatično bore u dresu s Rijekinim grbom i neka se pobjeđuje, osvaja što više bodova, ide što dalje u Kupu... To je bila i ostala nogometna Rijeka. I kad su za nju igrale klase kao Desnica, Gračan, Skoblar ili Vugrinec, a i onda kad je bila bez love i kvalitete i(li) davala šansu klincima iz vlastite Škole nogometa. 

Naravno, nije jedna promjena paradigme riješila sve riječke nogometne probleme, ali momčad koja je ostala bez Župarića i Kvržića ima dvije uzastopne pobjede od kojih jednu nad Dinamom i nije primila gol u te dvije utakmice.

I to je učinjeno bez četvorice ozlijeđenih: najkvalitetnije obrambene prinove Galovića, bez vratarskog iskusnika Prskala, bez jednog od Rožmanovih inače najstandardnijih igrača Capana i bez play-makera Pavičića. 

A sam je Rožman u najavi Kup utakmice u kojoj je izbacio Dinamo (1-0) najglasnije rekao ovo: 

- Ne možeš mi nakon utakmice hodati u svlačionicu, a dres ti je čist, bijeli kao da nisi ni igrao... Hoću fajt! 

Riječani to isto već desetljećima ponavljaju u svom, čakavskom stilu: 'Krepat ma ne molat'. Sada slijedi dorada priče u čiju finalizaciju još ni ne može 100% krenuti jer ne zna koliko će mu se još momčad promijeniti.

Dvije jake momčadi

Dok ne vidi u kakvom je stanju Brazilac Felipe Pires idealno bi bilo Franka vratiti u vezu, a Čolaku u napadu pridružiti kapetana Gorgona ili Acostyja, ali Acosty je u 'niskom startu' za odlazak s Rujevice. Novac od odštete (1-1,5 milijun eura) dobro bi došao klubu, a Gancu ugovor ističe na ljeto. Ozbiljnih interesenata ima, lako je moguć skori rastanak.

Naravno, nije 3-5-2 'sveta krava' niti je isto igrati s Dinamom ili Belupom, a sutra s Osijekom i Hajdukom ili Varaždinom i Istrom, ali neka idealna formacija u novom sustavu bila bi: 

Prskalo - Galović, Velkovski, Escoval - Raspopović, Halilović, Lepinjica, Andrijašević, Štefulj - Gorgon, Čolak. 

Tu su još Pandur; Čeliković, Smolčić; Tomečak, Pavičić, Capan, Lončar; Acosty, Felipe Pires, Murić, Babić...  

Normalno, mjesto nikome nije zajamčeno. Ako se Brazilac F.Pires pokaže u očekivanom svjetlu onda jedno mjesto u napadu ide njemu, Tomečak i Raspopović su u ravnopravnoj konkurenciji jednako kao Escoval i Smolčić te veznjaci Pavičić, Capan i Lončar koje može dopasti i klupa, a jedan su najboljih veznih terceta HNL-a!

Sustavi variraju, strategija ostaje

Rožman će sigurno često posezati i za svojim dobro poznatim i dragim 4-2-3-1 ili 4-3-3, ali to su varijacije i nijanse jer kako sam kaže: 'Neću o sustavu nego o ideji igre. Sustavi mogu varirati, strategija ostaje'. 

A strategija je postala jedina kakva i može biti u ligi i klubu u kojem se živi od prodaje: što češće u Europi, što više reprezentativaca, što više svojih mladih igrača i (naravno) univerzalno - što više pobjeda. 

Ako uz to bude i lijepog nogometa, odlično. Ali ključne klupske želje su: zadovoljstvo publike i zarada za stabilan život. U toj priči Rijeku nikad nije zanimalo umiranje u ljepoti nego - rezultati. I još ako dolaze sa četvoricom nekadašnjih vlastitih juniora u prvom sastavu (Pandur, Smolčić, Štefulj, Lepinjica)... Rožmana bi na riječkoj klupi mogla čekati duga i jako lijepa budućnost.