Petarda mi je eksplodirala u ruci i oštetila sluh. S godinama sam čuo sve slabije. Nosim slušni aparat koji mi omogućava normalnu komunikaciju i život, govori nam Tomislav Bošnjak (37), glavna uzdanica reprezentacije
SPREMA SE FEŠTA U SUBOTU
Rukometna reprezentacija gluhih u polufinalu EP-a: Himna nam je 'Svi pjevaju, ja ne čujem'
Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih rastura i u 2024. Trostruki uzastopni svjetski prvaci trenutačno su na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, u Frankenthalu (predgrađe Mannheima). Prošetali su se grupnom fazom i izborili polufinale, gdje ih u petak od 16 sati čeka Srbija. Finale je u subotu od 14 sati.
I ove je godine uzdanica naše reprezentacije Tomislav Bošnjak (37). Unatoč problemu sa sluhom, godinama je rukomet igrao profesionalno. Trenutačno je u Umagu i s klubom će ove sezone pokušati ući u Premijer ligu, elitni rang.
- Preskočio sam jedan trening zbog problema s nožnim prstom, ali bit ću spreman za polufinale. Ovo prvenstvo sjajno je organizirano, a bodri nas i puno navijača. Kažu mi lokalci da u Mannheimu ima 13.000 Hrvata. Hrvatski sportski savez gluhih osigurao je 150 karata. Imam i ja u Njemačkoj rođaka, prijatelje. Najavili su mnogi dolazak i čeka nas velika podrška - kaže nam Bošnjak pa dodaje:
- Jedan Hrvat u okolici Mannheima ima kafić i u subotu ćemo kod njega, ako osvojimo, imati feštu. Atmosfera je sjajna. Nakon utakmica zafrkavamo se i pjevamo kultnu Mišinu 'Svi pjevaju, ja ne čujem'. Volimo se šaliti. Najbolja mi je fora kad nam kažu: "Nisu čuli za poraz".
Hrvatska je zbog tradicije, ali i igračke kvalitete favorit natjecanja.
- Golman Bruno Varšić naša je hobotnica. Brani u Varaždinu profesionalno. Ja sam godinama bio profesionalac, igrao za Umag i Poreč. Nedavno se reprezentaciji priključio i Andrej Juričević. On je igrao za Zamet i Kozalu. Imao je problema s učestalim upalama uha pa sad ima trajno oštećenje sluha - govori nam Đakovčanin, koji već godinama živi u Umagu.
Bošnjak nije mogao ni sanjati da će u svibnju biti na parketu, budući da je muku mučio sa zdravljem.
- Krajem prošle godine osjećao sam trnce u nogama, stopalima. Odigrao sam tako dvije utakmice i osjećao sam se kao da igram pod blokadama. Prvo sam to povezao sa sportskim naporima i uobičajenim upalnim procesima. Napravio sam pretrage i šokirao se. Dijagnosticirali su mi Guillain-Barréov sindrom. To je autoimuna bolest perifernog živčanog sustava. Tu bolest praktički sam prehodao, ali Hrvatski sportski savez gluhih pomogao mi je svejedno s terapijom, koja nije jeftina, budući da sam sportaš, da se što prije potpuno oporavim.
Bošnjak je djelomično ostao bez sluha kao dječak, u petom razredu osnovne škole.
- Petarda mi je eksplodirala u ruci i oštetila sluh. S godinama sam čuo sve slabije. Nosim slušni aparat koji mi omogućava normalnu komunikaciju i život. Oštećenje je negdje oko 65 posto ukupnog sluha. Na desno uho čujem slabije nego na lijevo. Nisam aparate nosio redovito, a trebao sam, kako bih usporio to slabljenje sluha. Dobio sam nedavno drugo dijete pa sam nabavio bolje aparate, o svom trošku. Trebaju mi. Kad se igram s njima, kako bih s njima mogao komunicirati. Jedino se nekad znam oglušiti kad me supruga zove, ha, ha - zaključio je dobro raspoloženi Tomislav.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
