S Hajdukom osvojio titulu, sad radi u polju i teško preživljava: 'Više nemam ni zdravstveno...'

Kada je 1976. godine odlazio iz Spartaka iz Subotice, htjela ga je Crvena zvezda, ali za njega nije bilo dvojbe. Htio je samo u Hajduk. Mirnog i tihog karaktera, ali srčan na terenu. Vrlo brzo je osvojio navijače splitskog kluba. 

Pokretanje videa...

00:35

Hajduk u rekordnom roku našao zamjenu za Leku: Karoglan se vraća nakon deset mjeseci | Video: 24sata/pixsell

Riječ je o Ivanu Budinčeviću (68), vojvođanskom Hrvatu koji je od 1976. do 1981. godine branio za Hajduk. Bio je dio čuvene generacije Tomislava Ivića, s klubom je 1979. godine osvojio naslov jugoslavenskog prvaka, što je Majstoru s mora bio i posljednji u bivšoj državi.

Umirovio se prije 23 godine, no danas jako teško živi. Rezultat je to neisplaćenih plaća od strane klubova u kojima je igrao, ali i primanja koja nisu bila dovoljna za osigurati miran život u mirovini pa se zatekao u teškoj financijskoj situaciji. Teško se ozlijedio dok je igrao u Dinamu iz Vinkovaca, obitelj je nekako morao prehraniti pa je već tada počeo raditi u polju. Jedva je spajao kraj s krajem. Sušta suprotnost glamuroznog života kakvog danas uživaju nogometaši. 

Kopam, orem, sijem, sadim, berem

- Eto, nakon što sam bio profesionalni nogometaš, trgovački putnik, nakon što sam radio u duty free shopovima, konobario, trenirao vratare u subotičkom klubu Bačka, u kasno proljeće, ljeti i u ranu jesen zaradim nešto radeći poljoprivredne poslove: kopam, orem, sijem, sadim, berem, radim kod zemljoradnika doslovno kao najamna radna snaga. Nemam ni zdravstvenog osiguranja, više se i ne javljam na Zavod za zapošljavanje. Nema koristi. Po zanimanju sam stolar, ali nema posla koji ne bih radio. Uzalud mi je - rekao je Budinčević jednom prilikom.

Navijači Hajduka okupljeni u DPH Zagreb rado ga se sjete pa su mu novčano pomagali. 

- Meni su mnogi klubovi ostali dužni, nisam se znao izboriti za svoje. Tu ne mislim na Hajduk koji mi je sve isplatio do zadnjeg dinara, ali ostali su mi dužni ljubljanska Olimpija i vinkovački Dinamo, današnja Cibalia. Jedni i drugi zajedno oko tadašnjih 50.000 njemačkih maraka. Da barem sada imam taj novac - kazao je Budinčević.

Živi u Bajmoku, malenom selu u Vojvodini, blizu granice s Mađarskom. Unatoč teškoj situaciji, ne napušta ga vedar duh. Svaki dan se bori i ne odustaje, što ga je krasilo i tijekom karijere.